
Ova jesen baš se baškari miholjskim oktobrom. I uz put svratismo u Matarušku Banju. Tišina. Nema nikoga. Samo lišće i gomile smeća. Hotel „Termal“ zatvoren. Ona kupatila, vile, odmarališta, sve zatvoreno. Neki ruinirani, razvaljeni, izlomljeni. Tragovi nebrige, zanemarivanja, uništavanja koji bude užas u svima koji se sećaju kako je to izgledalo. I pitanje: zašto?! Da bi se suština prevare dovela do neprepoznavanja? Moraš osetiti neopisivu tugu, a potom ljutnju. Kako je to moguće u zemlji koja se hvali svojim banjama?
A Mataruška Banja je bila sinonim uz Vrnjačku, udaljenu samo koji kilometar u kojoj sve vrvi od sveta. Topla mineralna voda otkrivena je 1897. Rečno udubljenje je prošireno, ograđeno koljem i opleteno prućem i u takvom bazenu su se kupali prvi posetioci. Prvi objekti za goste bile su poljske kolibe i šatori, a onda je izgrađeno kupatilo. Privatno društvo za korišćenje lekovite vode osnovano je 1900. Kako nije imalo dovoljno para, pravo na eksploataciju mineralne vode, prirodne i lekovite, ustupljeno je Akcionarskom društvu Mataruška Banja. Izgrađeno je nekoliko banjskih vila, kafana, uređen je park. Posle Prvog svetskog rata banja je imala 200 soba. Važan podsticaj za uređenje banje bila je izgradnja pruge Kragujevac – Kraljevo – Raška 1931. godine, čiji je jedan deo trasiran nedaleko. U januaru 1951. godine otvoreno je zimsko kupatilo. Renovirana je zgrada Centra za medicinsku rehabilitaciju. Vila „Maričić“ je 1961. godine pretvorena u reumatološko-ginekološki stacionar. Sa 740 ležaja 1974. godine u „društvenim“ i 850 ležaja u privatnim objektima, uz kamp i dečje letovalište, Mataruška Banja se ubrajala u najopremljenije u Srbiji. U centralnoj Srbiji po lekovitim bogatstvima najviše se isticala. Napisano stručno. Leče se ginekološke, reumatske, kožne bolesti, neurološka oboljenja, posttraumatska stanja, oboljenja stomaka i creva, oboljenja perifernih arterija. „Mataruška Banja, nekada među najposećenijim odmaralištima i lečilištima u Srbiji, četvrtu godinu zaredom je bez gostiju, sa zatvorenim objektima. Zaposlenima je prekinut radni odnos posle prihvatanja socijalnog programa u decembru 2015. godine. Vlada preduzima niz mera sa ciljem konačnog rešenja statusa ovih ali i drugih banja u Srbiji koje ne rade.“
Ove jeseni grafiti po zgradama nekada reprezentativnih vila i hotela bolno naglašavaju ruiniranje. Zaključana knjižara, biblioteka, galerija i frizerski salon. I ta fontana puna mahovine u kojoj se ogleda nežni kip devojke koja je spustila glavu, ne stideći se svoje lepe nagote, već prizora u kojem je ostavljena. Jeziva tuga. „Ima li koga“, kao da vrišti lik naslikan na izuzetnoj fasadi odmarališta Kozara izgrađenog 1925. kroz čije sobe sa ostacima nameštaja, polomljenih prozora i razvaljenih vrata fijuče promaha.
Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa
U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.
Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.
Nazalost, ovo je istina o Mataruskoj banji. Urusavanje Mataruske Banje je pocelo jos od 2003 godine. U objektima u banji smestene su izbeglice koje su potpuno pomogle da se objekti uruse. Vila u kojoj je bila uprava banje vracena je u restituciji. Kada smo usli u nju, izgledalo je kao u horror filmovima. Na tavanu vile bili su razapeti stari tepisi da skupljaju vodu od kise I snega, sto je bila cista glupost, na nekim delovima krova nije bilo uopste crepova. Gornji sprat je potpuno unisten od tog prokisnjavanja, malter otpada, oluci su visili, Nista nije bilo bolje ni u ostalim vilama. Zao mi je sto se nije 2013 kada su vile vracene kroz postupak restitucije snimio film o stanju u kome su bili objekti, naravno u vlasnistvu drzave. I sada se ceka da se hotel Termal I ostali objekti u vlasnistvu drzave toliko uruse da bi ih neko dobio na poklon bez dinara jer je preduzece DP Mataruska I Bogutovacka Banja u stecaju. Tako se vlast od 2000 godine do danas odnosi prema drzavnoj imovini. Samo da istaknem da se na vracene vile placa porez drzavi sto znaci da je postupak restitucije ogromna korist drzavi jer joj se je povecao priliv u buzet.
Uzroci propasti Mataruske Banje su visestruki .Neki nacinjeni u neznanju a za druge prosudite sami.
Pocevsi od nesposobnog rukovodstva koje prepise svu imovinu drzavi a da uopste u sporazumu ne pomene silne neisplacene zarade radnicima,Kako rekose culi su da je to neko vec uradio (Videla zaba da se konji potkivaju pa i ona digla nogu)
-Nadlezni organi umesto da zastite radnike su na sve nacine opstruirale –
Inspektor rada po zahtevu radnika za neizdavanje obracuna zarade (zakonom obavezno ) ne posalje prigovor u Inspektorat rada jer ga je kao izgubio dok se Inspekcija selila .-
Sudsko resenje se ne posalje advokatu preduzeca preko mesec dana iako mu je kancelarija u blizini pa su mogli i puzeci da ga odnesu –
-Po zahtevu suda i katastra uplatimo takse i dobijemo resenje o upisu zabelezbi i sam sud objavi licitaciju a onda drzavni pravobranilac tuzi radnike kao prodajemoi tudju imovinu Tu tuzbu i ne dostavljaju radnicima kao tuzenima pa onda tragikomicno objasnjenje suda da nam nije dostavljena odluka odnosno resenje zbog toga sto se nisno upustili u raspravu (nismo znali ni da postoji tuzba pa kao onda da se upustimo u raspravu)
Sada u stecaju nepravilno prebacene zarade u trecem umesto u prvom isplatnom redu iako postoji pisano izjasnjenje nadleznog sudije, ,,nekompletan odbor poverilaca ,preuzimanje vodovoda iako je on deo stecajne mase Na pismene zahteve niko ne odgovara kako rekose nema dovoljno sudija pa mi za razliku od njih pokusacemo da pomognemo pa stoga molimo Ministarku da primi jos jedno 6-7 sudija jer kako nam rekose takvo je stanje privrede pa ne moze da se odradi