Prva novovovekovna srpska kraljica, prešla u katoličanstvo: Ko je bila Natalija Keško Obrenović? 1Kralj Milan i kraljica Natalija ilustracija iz francuske štampe

 

Veridba kneza Milana sa Natalijom Keško predstavljala je veliko iznenađnje za srpsku javnost.

– Od kneza se dugo očekivalo da se oženi nekom od ruskih princeza iz dinastije Romanov. O tome su razmišljali i namesnici pred kraj Milanovog maloletstva. Tada je ruski dvor otvoreno poručio da se ni jedna od brojnih kneginja iz doma Romanovih ne može udati za vladara jedne vazalne kneževine. Izvesnu utehu pružila je carica obećanjem da će Milanu kumovati na venčanju, ističe istoričar Uroš Milivojević, autor knjige „Supruge srpskih vladara iz dinastija Karađorđević i Obrenović”.

Ženidba Natalijom, koja je u Srbiji bila predstavljena kao „knjaginja Ruskinja”, delimično je ispunila očekivanje srpskog javnog mnjenja.

Prvog dana avgusta 1875. godine srpski knez Milan Obrenović stigao u Beč državnim poslom. Knez je imao zakazanu audijenciju kod cara Franca Jozefa zbog ustanka Srba u Hercegovini – Nevesinjske puške.

Milan Obrenović imao je i jedan duboko lični razlog za posetu Beču – pripreme za ženidbu. O tome ni njegovi ministri ni javnost u Srbiji nisu bili obavešteni.

– Kako su raniji planovi o kneževoj ženidbi iz političkih motiva propali, Milan Obrenović je dao prednost braku iz ljubavi. Sa Natalijom se verio u Beču i telegrafom o tome obavestio srpsku vladu, navodi Milivojević.

Prema sećanjima tadašnjeg ministra finasija Čedomilja Mijatovića, za članove vlade ovo je bilo veoma neprijatno iznenađenje – „Bili smo kao gromom pogođeni”, pisao je on.

Podozrenje srpskih ministara nestalo je kada su mesec dana kasnije upoznali lepu i razboritu kneževu verenicu – Nataliju Keško, koja je po rečima autora knjige „svojom lepotom, šarmom i neposrednošću momentalno sve osvojila, prvo srpske državnike a potom beogradsku javnost”.

O Srbiji nije znala ništa „sem da je ubijen knez Mihailo”

Natalija, buduća srpska kneginja i prva novovekovna kraljica Srbije rodila se u Firenci 14. maja 1854. godine, u rusko-moldavskoj plemićkoj porodici. Otac Petar Ivanovič Keško bio je pukovnik ruske carske vojske. Imao je spahijska imanja u Bukovini i rodnoj Besrabiji. Njena majka bila je Pulherija Sturza iz čije su porodice poticali kneževi Moldavije.

Natalijini roditelji imali su razgranate porodične veze sa ruskim, vlaškim i moldavskim plemićkim porodicama. Pripadali su ruskoj aristokratiji, a vodili su život po evropksim obrascima. Natalija, njene mlađe sestre i brat bili su povereni engleskim i francuskom guvernantama. Ona se osećala Ruskinjom, ali je korespodenciju i meomoare pisala na frncuskom jeziku.

Natalija je za budućeg supruga Milana čula prvi put tokom posete Beču 1871. godine kada je imala samo 12 godina. Milan i Natalija bili su srodnici u šestom kolenu. Njihove dve bake iz porodice Balš -Natalija i Esmeralda, bile su rođene sestre. U vreme kada je ostala bez majke 1874. godine Nataliji je baka pismom savetovala da se uda za Milana.

Tada petnaestogodišnja devojka prihvatila je ovu ideju iako o Srbiji, po sopstvenim rečima „nije znala ništa osim da je srpski knez Mihailo bio ubijen nekoliko godina ranije”.

Verovatno se prvi susret dvoje mladih dogodio u Parizu u leto 1874. godine. U Srbiji se kasnije verovalo da su se Milan i Natalija prvi put sreli tokom avgusta 1875. godine u Beču i da se mladi knez naprečac zaljubio i odmah isprosio nevestu.

Milan i Natalija venčali su se u beogradskoj Sabornoj crkvi 17. oktobra 1875. godine. Natalija je u svojoj blistavoj lepoti stigla u crkvu praćena klicanjem okupljenog naroda. Mladence je venčao beogradski mitropolit Mihailo Jovanović. Kuma, ruskog cara Aleksandra Drugog predstavljao je grof Sumarkov.

Prve godine braka Milana i Natalije prošle su idilično. Već 14. avgusta 1876. godine Natalija je rodila sina kome su prema njenoj želji dali ime Aleksandar po tadašnjem ruskom caru Aleksandru Drugom koji mu je i kumovao. Odmah po Aleksandrovom rođenju bila je održana sednica vlade na kojoj je usvojen izveštaj da je kneginja rodila sina koji se, prema Ustavu i zakonima zemlje „ima smatrati naslednikom”.

Drugo dete u braku Milana i Natalije sin Sergije, bio je rođen 14. septembra 1878. godine ali je preminuo samo nekoliko dana kasnije. Oba porođaja protekla su teško, pa je kneginju prema savetu dvorskog lekara trebalo nekoliko godina poštedeti trudničkih muka.

Ipak, kneginja još jednom bila u drugom stanju u proleće 1880. godine ali je već posle nekoliko meseci preživela pobačaj. Posle toga, navodno je sama Natalija odlučila da više ne rađa zbog čega je došla u sukob sa suprugom.

Prva novovovekovna srpska kraljica, prešla u katoličanstvo: Ko je bila Natalija Keško Obrenović? 7
Kralj MIlan i kraljica Natalija dve hromolitografije nepoznatog autora – Muzej rudničko-takovskog kraja iz Gornjeg Milanovca

Prisećajući se početka svog života u Beogradu, Natalija je kasnije zapisala kako je 1877. godina „bila godina njene najveće bračne sreće”. Živeći zajedno u prvim godinama mladi supružnici su se zapravo tek upoznavali. Odnosi između njih postepeno su se kvarili.

Bračna kriza prerasla u političku

Milan je često bez vidljivog povoda bio grub prema Natalijinoj najbližoj rodbini sestrama i tetki. Nataliji se činilo da je bio nezadovoljan i saznanjem da njeni porodični prihodi. koji su neredovno stizali iz Rusije, nisu onako visoki kao što je prvobitno očekivao.

Milan je javno pokazivao znake ljubomore, bio je sklon teatralnim ispadima i nastojao je da kontroliše prepisku svoje mlade supruge. Natalija je, iako svesna Milanove „teške naravi njegovog prostakluka, hirova, ćefova, zlovolje i potpunog odsustva vere”, nastojala „da izbegava sukobe”.

Bračna kriza Milana i Natalije počela je neposredno posle srpsko-turskog rata 1877/78. godine. Kneginja je u to vreme bila utučena zbog gubitka sina Sergija i rastužena Milanovim lošim postupanjem prema njoj.

Kriza je prvo bila isključivo bračna usled Milanovog neverstva. U jeku srpsko-bugarskog rata 1885. godine prerasla je u pravu političku krizu u koju su bili uvučeni i vodeći srpski političari i predstavnici velikih sila.

Vladarski par je zimu 1878/79. proveo u Nišu, gradu koji je bio simbol pobeda iz upravo minulih ratova. Natalija je tu saznala da je Milan u vezi sa jednom od njenih dvorskih dama Milevom Protić. Milevin suprug general Kosta Protić, bio je načelnik štaba Vrhovne komande 1877/78. godine.

U vreme kada je Srbija proglašena za kraljevinu 1882. godine odnosi Milana i Natalije su već ušli u krizu. Natalija se prema sopstvenim rečima nije radovala novom vladarskom dostojanstvu: „I kneževska kruna mi se činila teška, pa hoće li kraljevska biti još teža?”, zapisla je ona.

Do narednog Milanovog bračnog neverstva nije prošlo mnogo vremena.

U proleće 1883. godine na srpski dvor prispela je sestra od ujaka srpskog kralja Marija Katardži, čiji nadmak je bio Mišon. Bila je prema Natalijinim sećanjima „lakomislena i nezlobiva devojka”. Sa Milanom je počela da se sastaje nasamo usled „monotonije života u Beogradu”.

Do kulminacije u lošim odnosima kralja i kraljice došlo je u toku srpsko-bugarskog rata 1885. godine. Osramoćen ishodom rata koji je pokrenuo Milan Obrenović je već u Nišu razmišljao o abdikaciji.

Pored ličnih u prvi plan su izbile i političke nesuglasice. Milan je, međutim, počeo da posmatra Nataliju kao jednog od svojih glavnih političkih protivnika.

Natalija je naginjala rusofilskoj politici i smatrala je Milanovu posvećenost saradnji sa Austrougarskom sramotnom. Milan je predlagao da se prestolonaslednik Aleksandar pošalje u Beč na školovanje, što je Nataliji bilo neprihvatljivo.

Vladarski razvod koji niko nije priznavao

Kralj Milan se opredelio za razvod i abdikaciju i započeo brakorazvodnu parnicu.

Mitropolit Teodosije je, po savetu pravnika proglasio da je za kraljevsku brakorazvodnu parnicu nadležan redovni duhovni sud – konzistorija. To je u startu najavljivalo dugotrajni proces. Crkvene vlasti nisu odobravale kraljevski razvod.

Natalija je za svog advokata uzela Milana Piroćanca, bivšeg predsednika vlade koji bio u neprijateljskim odnosima sa kraljem. On je predao nekoliko podnesaka koji su zapretili da proces učine što dužim.

Iako mitropolit nije imao nikakvu sudsku vlast u brakorazvodnim parnicama on je ipak potpisao ovaj akt i kraljevski brak je bio razveden 24. oktobra 1888. godine. Natalija u telegramu jasno istakla: „Uzmite k znanju da Vaše rešenje smatramo kao nevažeće i bez ikakve zakonske vrednosti”.

Ruska vlada smatrala je, takođe, da „akt o razvodu nema pravnu snagu”. U javnosti Srbije ovakav razvod vladarskog para ostavio je gorak utisak.

Kralj je bio rešen na abdikaciju želeći iza sebe da ostavi stabilne prilike, koje bi omogućile da njegov sin neometano dočeka punoletstvo na prestolu. Tačno u podne 6. marta 1889. godine kralj Milan Obrenović je pročitao proglas o odstupanju sa prestola.

Odlazeći iz Srbije Milan je uslovio Namesništvo (Jovan Ristić, Kosta Protić i Jovan Belimarković) i radikalsku vladu na čelu sa Savom Grujićem da „ne dopusti kraljici povratak u zemlju”.

Međutim, već u septembru 1889. godine Natalija je ponovo u Beogradu a da je dočeka „cela varoš je izašla pred nju”. Oko nje je počela da se organizuje opozicija. Pašićeva (po prvi put na njenom čelu) Vlada je rešila 1891. godine da silom protera Nataliju iz Srbije. U ovom činu, pošto zbog protesta naroda žandarmerija nije mogla da ga sprovede, učestvovala je i vojska koja je otvorila vatru na narod.

Po odlasku iz Srbije Natalija je porodala svoje imanje i trajno se preselila u Južnu Francusku u Bijaric, letovalište na atlanskoj obali. Svoju vilu, po sinu Aleksandru, nazvala je Sašino.

Mladi kralj Aleksandar je iskusne ministre i namesnike iznenadio državnim udarom 13. aprila 1893. godine. Natalija je u Beogradu ponovo 1895. godine gde joj je priređen trujumfalni, svečani doček na čelu sa Nikolom Pašićem, koju ju je onako ponižavajuće proterao iz zemlje posle četiri godine. Kralj Aleksandar je bio ponosan na ovakav doček i toliku majčinu popularnost.

Prva novovovekovna srpska kraljica, prešla u katoličanstvo: Ko je bila Natalija Keško Obrenović? 12
Kralj Aleksandar Obrenović u društvu majke Natalije obilzi radove na prokopavanju Sipskog kanala u Đerdapskoj klisuri 1896. godine

Međutim, odnosi su brzo narušeni jer se Natalija trudila da spreči sina da ponovo potpadne pod očev uticaj i protivila se njegovoj vezi sa njenom dvorskom damom Dragom Mašin. Ponovo je, pokazaće se trajno, prognana iz Srbije.

„Grofica od Rudnika” ni u manastiru nije zaboravila Srbe

U martu 1902. godine srpsku javnost je šokirala vest da je majka kralja Aleksandra Obrenovića, kraljica Natalija promenila veru i prešla u rimokatoličanstvo. Kao monahinja Natalija je živela skromno i povučeno. U Francuskoj ju je 1903. godine zatekla vest o Majskom prevratu i ubistvu sina Aleksandra i kraljice Drage.

Kao i kneginja Julija i kraljica Natalija preživela je čitavu jednu epohu. Tokom Prvog svetskog rata nastojala je da pomogne srpskim izbeglicama i ranjenicima organizujući dobrotvorne akcije. Pokušala je da se založi kod austrougarskih vlasti 1916. godine da dozvole prepisku sa stanovništvom Srbije pod okupacijom.

Po želji starog prijatelja Jovana Žujovića, obraćala se španskoj kraljici koju je molila da upotrebi svoj uticaj u cilju pomilovanja Srba osuđenih Velezidajničkom proceu u Banjaluci.

Posle završetka Velikog rata preselila se u parsiki manastir Notr Dam de Sion. Tu se posvetila dobrotvornom radu. Kaluđerice među kojima je živela nazivale su je groficom od Rudnika.

Natalija Obrenović preminula je u dubokoj starosti 5. maja 1941. godine u Parizu, dočekavši i početak Drugog svetskog rata. Počiva na pariskom groblju Lardi.

Važan segment srpske istorije 19. i 20. veka

Knjiga „Supruge srpskih vladara iz dinastija Karađorđević i Obrenović” je nastala iz velike želje da se što široj publici predstavi važan segment srpske istorije 19. i 20. veka.

Prva novovovekovna srpska kraljica, prešla u katoličanstvo: Ko je bila Natalija Keško Obrenović? 15
Knjiga „Supruge srpskih vladara iz dinastija Karađorđević i Obrenović”

– U naslovu je namerno uzet izraz supruge a ne vladarke, što je važna finesa jer za razliku od nekih zemalja Zapadne Evrope ili carske Rusije Srbija, barem u novom veku nije imala – vladarke. Ovo su pre svega supruge vladara ali su one imale svakako važan uticaj u javnom životu Kneževine i Kraljevine Srbije a potom i kraljevina SHS i Jugoslavije, kaže istoričar Uroš Milivojević autor knjige „Supruge srpskih vladara iz dinastija Karađorđević i Obrenović”.

Knjiga Uroša Milivojevića „Supruge srpskih vladara iz dinastija Karađorđević i Obrenović” objavljena je u izdanju BIGZ-a. Do sada je imala svoje promocije u Kragujevcu i Topoli.

Naredne nedelje – Draga Lunjevica Mašin Obrenović kraljica građanka

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari