Odsečeno od sveta: U ovom selu živi šest osoba, radi jedan restoran, a ako želite da ga posetite, spremite se na pešačenje 1Foto: Profimedia

Selo Montevijasko na severu Italije, u kome je prošlog veka živelo 450 ljudi, danas živi potpuno izolovano od ostatka sveta, a njegove stanovnike možemo da nabrojimo na prste obe ruke.

Prema poslednjim podacima, u selu koje se graniči sa Švajcarskom, danas živi šest osoba, a verovatan razlog tako malog broja stanovnika je nemogućnost pristupa samom selu. Neuobičajeno za 21. vek, ovo mesto ne poseduje ni put, a ni železničku prugu. U prošlosti, meštani su život bez puta smatrali normalnim, te su pešačili dugačkom stazom koja se spušta u podnožje planine, do magarećeg puta.

Do nedavno, sve dok jedan meštanin nije tragično stradao, stanovnicima sela je bilo omogućeno i putovanje žičarom dugom oko kilometar. Od tada, radovi na žičari su obavljeni, kao i mere bezbednosti, ali više nije u upotrebi, jer niko ne želi njom da upravlja, a stanovnici sela čekaju odluku vlasti, dok svoj život provode odsečeno od ostatka sveta.

U avgustu 2020. klizište je uništilo i tu jedinu stazu koja je vodila do magarećeg puta, a kako u selu nema prodavnica, policija tri puta nedeljno snabdeva stanovnike hranom, lekovima i poštom.

Selo je karakteristično po svojoj arhitekturi, koju čine kamene kuće sa mnogo drvenih terasa i krovova od tradicionalnih kamenih ploča, građenih „rizzato“ tehnikom.

Odsečeno od sveta: U ovom selu živi šest osoba, radi jedan restoran, a ako želite da ga posetite, spremite se na pešačenje 2
Foto: Profimedia

Između istorije i legende, na ovim teritorijama postoje tragovi koji datiraju još iz praistorijskog doba. Legenda kaže da je na ovom mestu živelo 4 razbojnika, koji su u potrazi za skloništem, doveli mlade devojke, kidnapovane iz okolnih sela.

Na putu do sela mogu se videti važne kulturno-istorijske znamenitosti, a jedna od njih je stena „Masso di Piero“, koja je ime dobila po gradu u kome se nalazi. Obeležena je brojnim simbolima i gravurama iz paganskog doba, koje su kasnije zamenjene simbolima hrišćanske vere.

Jedini restoran u selu i dalje radi, ali gosti retko dolaze, jer je malo onih koji žele da pešače sat vremena kako bi ručali.

Širom ove oblasti nalazi se nekoliko kapela, statua posvećena San Karlu Boromeru i dve crkve: na samom kraju dugačkog stepeništa nalazi se „Madonna della Serta“ u Montevijasku koja datira iz 1712. godine i crkva „Santuario del Tronchedo“ u Kurilji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari