Slovenija: Divno vino sa Sutle 1Foto: Branko Vasiljević

Rogaška Slatina je mesto sa najviše gospodskog šarma u Sloveniji. Nekoliko klasicističkih zgrada i jedan socijalistički „soliter“, koji im kvari vidik, jezgro su ovog banjskog grada.

Između njih je manikirani francuski park, a okolu su šetališta.

Voda, bogata magnezijumom, pije se u prostranom paviljonu.

Nema preterane raskoši, kao u austrijskim, češkim ili francuskim banjama, lepota mesta je svedena i opuštajuća.

Da banja ima dugu tradiciju, nije sporno, ali je ipak marketinška legenda  da je mineralnu vodu po Apolonovom naređenju otkrio krilati konj Pegaz, čime je zaslužio spomenik u banjskom parku i mesto u grbu grada.

Banju su posećivali i plemstvo i carevi i kraljevi, uključujući i srpske.

U kristalnoj dvorani Grand hotela, nekadašnjeg Lečilišnog doma, nalaze se četiri slike iz 1912. godine austrijskog slikara Šetera.

Na jednoj je naslikan dolazak u banju cara Franje Josifa, 1883 godine.

Na poleđini slike, slovenački slikar Ivan Vavpotič naslikao je 1925. godine dolazak u Slatinu – kralja Aleksandra Karađorđevića.

Rogaška Slatina nalazi se u plitkoj dolini otvorenoj  prema reci Sotli/Sutli, na obroncima predalpskih brda, koja se prostiru i dalje na istok, u Hrvatsko Zagorje.

To je oduvek bilo vinogradarsko područje.  Ako je i danas u Sloveniji osamdeset procenata vinograda manjih od hektar, onda se može pretpostaviti da je nekada bilo i više malih vinograda.

U ovom delu Štajerske, kao i u Posavskoj dolini i Dolenjskoj, od različitih vrsta grožđa pravili su jedno vino, rubin boje, sa malo alkohola, jakim kiselinama i ukusom jagodičastog voća – cviček.

Popularisao ga je, ni manje ni više, nego „Dječak sa Sutle“, koji je rođen odmah preko reke, u Kumrovcu.

Danas je cviček Slovenija zaštitilau Evropskoj uniji kao vino sa geografskim poreklom i može se praviti samo u Dolenjskom vinogradarskom regionu.

Propisano je da se pravi od crnih sorti žemetovka i modra frankinja i belih, kraljevina i laški rizling.

Naravno, i ovde slovenački marketing igra ulogu, hvaleći cviček kao „jedino vino u svetu koje se pravi od crvenih i belih sorti grožđa“.

Moram da priznam da ja pravim svoje vino na isti način (ali manje kiselo), a da ne govorimo o austrijskom, nemačkom i švajcarskom šileru.

To, naravno, ne može sprečiti male proizvođače i u Sloveniji da prave vino od pomenutih sorti, a kako će se zvati – nije važno; ionako se to vino popije do nove berbe.

Dolina Sutle na slovenačkoj strani podeljena je na dva vinogorja u kojima dominiraju frankovka i laški rizling: šmarsko-virštanjsko i bizeljsko-sremiško.

Vinske kleti u  Bizeljskom imaju posebne podrume, repnice, ukopane u silikatni pesak, u kojima se čuva vino.

U podrumu Pinterič pronašao sam na buretu napisanu pouku slovenačkog prosvetitelja, biskupa Antona Martina Slomšeka (školskog druga France Prešerna i prvog slovenačkog sveca), koji je službovao i u Bizeljskom: „Od tega vinca glavca/bolela te ne bo/telo bo tvoje zdravo/ in spanje prav sladko“. Bilo bi preterano da sam to vino probao u kristalnim čašama čuvene staklare u Rogaškoj Slatini; one su za  druga vina i druge prilike.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari