Šta podrazumeva funkcionalni poremećaj debelog creva? 1Foto: Pixabay/unknownuserpanama

IBS (irritable bowel syndrome), sindrom  iritabilnog kolona ili sindrom nervoznog creva je veoma čest funkcionalni poremećaj digestivnog sistema.

Prema podacima ranijih naučnih studija učestalost pojave bolesti je oko 11 odsto.

Međutim, ako se primene najnoviji kriterijumi za postavljanje dijagnoze IBS, Rome IV kriterijumi, učestalost se značajno smanjuje na oko 4 odsto.

Objašnjenje ove pojave stoji u samoj definiciji IBS prema Rome IV kriterijumima, na osnovu kojih se IBS se definiše kao funkcionalni poremećaj debelog creva koji podrazumeva obaveznu pojavu bola u trbuhu i izmenjeno crevno pražnjenje po tipu proliva-dijareje, kada govorimo o IBS-D tip, bola i zatvora – opstipacije, kada govorimo o IBS-C tip, ili bola sa naizmeničnom pojavom proliva i zatvora, kada govorimo o mešovitom, ili IBS-M tipu sindroma nervoznog creva.

Tegobe moraju da se javljaju  jednom nedeljno, u poslednja tri meseca. Prema tome, nema IBS bez bola u trbuhu. Pored navedenih simptoma kao što su bol u trbuhu i promena u broju i konzistenciji stolica, gotovo redovan simptom je i nadutost trbuha.

Šta ako pacijent ima opstipaciju ili dijareju, a nema bol u trbuhu?

U tom slučaju pacijent vrlo verovatno ima funkcionalnu opstipaciju, ili funkcionalnu dijareju, ali nema sindrom nervoznog debelog creva.

Šta podrazumeva funkcionalni poremećaj debelog creva?

Funkcionalni poremećaj znaci da je isključena organska bolest na sluznici debelog creva koja može da izazove navedene tegobe. Međutim, bez obzira što pacijenti imaju zdravo debelo crevo, bez organske bolesti, oni imaju tegobe. Navedene tegobe- bol sa zatvorom, ili prolivom, ili naizmeničnom pojavom zatvora i proliva, čine da se pacijenti osećaju bolesno.

Kako  IBS utiče na svakodnevni život pacijenata?

Bez obzira što pacijenti sa IBS nemaju organsku bolest, kvalitet njihovog i profesionalnog i društvenog života su narušeni. Radna sposobnost pacijenata sa IBS je smanjena, oni često odsustvuju sa posla, posećuju lekare, te tako predstavljaju opterećenje za zdravstveni sistem i društvo u celini.

Da li pacijenti koji imaju tegobe po tipu IBS treba da se obrate lekaru opšte medicine ili odmah da zakažu pregled gastroenterologa?

Pacijenti treba prvo da se jave na pregled lekaru u svom domu zdravlja, koji na osnovu tegoba koje pacijent navodi i osnovnih laboratorijskih analiza, treba da odluči da li će početi terapiju ili će pacijenta uputiti na pregled gastroenterologu.

Da li gastroenterolog svakom pacijentu sa sumnjom na IBS obavezno radi kolonoskopiju?

Kolonoskopija je indikovana kod pacijenata koji su stariji od 50 godina, koji imaju porodično opterećenje za karcinom debelog creva, ili imaju alarmne, vrišteće tegobe ili znake, kao što su krv u stolici, pozitivan test na mikroskopsko krvarenje u stolici ( FOBT), anemiju u krvnoj slici, noćnu pojavu tegoba, ili ako tegobe perzistiraju pored propisane terapije.

Koji lekovi se koriste u terapiji IBS?

Terapija je usmerena na dominantni simptom: bol, opstipaciju ili proliv i nadutost. Zbog toga terapija često podrazumeva primenu više lekova. Sa druge strane, ovaj poremećaj spada u grupu poremećaja mozak – crevo osovine.

Uticaj stresa, tačnije anksioznosti  se smatra osnovnim psihološkim poremećajem kod pacijenata sa IBS.

Uloga psihijatra-psihoanalitičara je veoma važna u lečenju ovih pacijenata u saradnji sa gastroenterologom.

Takođe, pacijenti često pojavu tegoba povezuju sa unosom određene hrane. Prema novijim smernicama u lečenju IBS, dijeta sa smanjenom količinom fruktozo oligo di monosaharida i poliola – FODMAPs dijeta, utiče povoljno na tegobe ovih pacijenata, te je za primenu ove dijete neophodna saradnja sa dijetetičarima.

Autorka je specijalista interne medicine, subspecijalista gastroenterohepatolog na Klinici za gastroenterohepatologiju, Univerzitetskog kliničkog centra Srbije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari