E, šteta što u vreme kad bejah mlad ne bi sajta B92. Sad mi je kasno za mnoge aktivnosti koje se toplo preporučuju na web strani ove „društveno odgovorne firme“. Ali takva je sudba kleta. U jednom te momentu pregazi vreme i sve što možeš učiniti jeste da stojiš po strani i lupaš glavom o zid. Ne može svako da prati modernizacijske širine devedesetdvojke. Uvek je ta ekipa nekako dva koplja iznad svih ovdašnjih avangardi. Pa tako i moja malenkost, svojevremeno „rušitelj književnih konvencija“, dopade u tabor poklonika Vase Pelagića.


Zapažam, naime, cenjeni publikume, devedesetdvojkin pojačan interes za seksualna pitanja. Što samo po sebi nije za kritiku; seksualnost je, ako smem tako da kažem, jebena stvar. Škakljiva tema. Ne treba bežati od toga. Ali, za koji Crven ban služe tabloidi i rubrike „Draga Saveta“? Smeju li se na braniku demokratije i nepotkupljivosti pojavljivati rubrike tipa: „Za i protiv analnog seksa?“ Priliči li to, da rečemo, istražiteljima svesrpskih zastranjivanja. Jevropskom glasilu jednom, par ekselans.

Da bih to proverio, kliknem ja na „Za i protiv analnog seksa“ ne bih li se edukovao i spasao se srednjovekovnog mračnjaštva. I da znate – svašta sam saznao. Da je analni seks, je li, normalna stvar, ali da ga treba upražnjavati isključivo uz pristanak partnera i uz punu svest o opasnostima istog. Eto, cenjeni publikume, da nema prosvetitelja iz B92, nikada ne bismo saznali da po anusima, da ne upotrebim primereniju reč, haraju bakterije i da – zbog nekih anatomskih nepogodnosti – takav seks može dovesti i od ozbiljnih povreda „polnih organa“.

Pa, nabijem vas na isti, jeste li vi ZA ili PROTIV? Ako je normalno, zašto je onda opasno? Ako je prirodno, zbog čega onda tome pristupati sa Pravilom službe pod jastukom. Čemu potuljena poruka: divno je to, ali u to se upuštate na sopstvenu odgovornost. O „detaljima se možete obavestiti kod svog lekara ili farmaceuta“.

Ima već neko vreme otkako mi B92, uz dužno poštovanje, ide na onu stvar. A sve je počelo naivno. Pošalje mi pre par godina jedna prijateljica sa devedesetdvojke e-mail, bacim ja pogled, pročitam i zapade mi u oko nota, klauzula, upozorenje, šta li, u kome piše: „Ovaj e-mail je vlasništvo RTV B92.“ Odmah ovako otpišem svojoj drugi: „Piši mi sa privatnog e-maila, nemoj mi slati vlasništvo vaše korporativne organizacije, obrisaću ga greškom, pa će me Veran tužiti, mator sam ti ja za robiju, a direktoru vlasnika e-maila, ako ga treviš, prenesi poruku: suck my cock. Kad već to propagiraš kao jako dobru stvar.“ I pročaja.

Inercija je čudo. Evo, sad će, bogme, petnaestak i više godina otkako sam navučen na B92. Tako bi ostalo da pre neki dan ne potegoh na put slušajući, kako se ono kaže, „omiljenu radio stanicu“. Na kojoj u toku bi emisija na temu „da li biste, da vas okolnosti nateraju, jeli ljudsko meso?“ Potraja to debela dva sata. Sačuvaj me, Bože, čega se sve ne naslušah, nikako ne uspevajući da shvatim ko je tu veći moron: da l’ voditelji, da l’ pacijenti koji se uključivahu i program da nas prosvetle glede koristi i štete od jedenja ljudskog mesa. Naravoučenije isto kao u slučaju analnog seksa: dobro je, u principu, ali nosi sobom određene opasnosti i moralne dileme. Moja poruka: hasta la vista bebies!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari