Pisac koji je prvi pregazio srpsko-crnogorsku književnu granicu, otkad je ta granica i administrativna, odnosno, državna, nakon objavljivanja knjige kod beogradskog izdavača, dolazi u Beograd na festival KROKODIL koji se održava od 16. do 18. juna na platou ispred Muzeja istorije Jugoslavije. Roman „Paranoja u Podgorici“ Balše Brkovića neki smatraju najsubverzivnijim delom u novije vreme.

Sprega vlasti i kriminala, korumpirana policija i tajne službe, tajkuni… portret su jednog lica današnje Podgorice u kojoj se sudaraju usmeno predanje i dokazi o savremenim tokovima, a sve to u (s)mutnim tranzicionim vremenima. S druge strane, Balša Brković, kao urednik rubrike Art u podgoričkim Vijestima, revitalizuje i neguje drugo lice ovog grada…

Nastupi crnogorskih pisaca na beogradskim festivalima, kao i objavljivanje njihovih dela od ovdašnjih izdavača, retki su i tek se od skora praktikuju. Zbog čega smatrate da je tako, i šta se u međuvremenu promenilo?

– Valjda ulazimo u zonu normalnosti… Izgleda mi sasvim normalno da crnogorski pisci, ako za takvo što postoji interesovanje od strane organizatora, učestvuju bilo gdje na festivalima. Opet, prethodne decenije u priličnoj mjeri bile su obilježene svojevrsnom ekstazom stereotipa: tako da su ovdje u Beogradu postojali samo oni crnogorski pisci koji se naslanjaju na politički poželjnu, tzv. njegoševsku paradigmu. Ja sam čovjek iz potpuno druge priče – moje knjige izlaze ne samo u Podgorici, već i u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani, Pragu… Vjerujem da živimo vrijeme koje će nas primorati da mnogo toga sasvim redefinišemo. Pa će se to, nadam se desiti i sa srpsko-crnogorskim književnim i drugim komunikacijama…

Šta je Vas ponukalo da učestvujete na ovom festivalu?

– Od prijatelja pisaca čuo sam sve najljepše o prethodnim izdanjima, autori koji se okupljaju na KROKODILU su upravo oni autori za koje držim da sada rade najvažnije stvari na svojim književnim scenama. Ovakvi festivali na zanimljiv način dočaraju taj zanimljivi panoptikum postjugolsovenske književnosti, a to je, čini mi se najvitalniji dio književne scene u regionu.

Često ste pominjali da se uspeh nove generacije crnogorskih pisaca temelji na diskontinuitetu u odnosu na tradicionalnu književnost i tradiciju generalno. Kakav je odnos današnjih, kako pisaca, tako i publike, prema tradicionalnoj književnosti Crne Gore i kakav je to specifičan pečat i atmosfera u kojoj radi mlada generacija književnih stvaralaca?

– Vjerujem da svaka književno relevantna generacija jeste generacija diskontinuiteta. Crnogorska tradicija je jedan naporni epski Titanik koji nikako da potone… Smisla imaju samo individualne, kreirane tradicije. U tradiciju kao apsolutnu datost ne mogu da vjerujem, i korak dalje – mislim da takve tradicije po pravilu generiraju određene forme fašizma.

Urednik ste kulturne rubrike lista Vijesti u Podgorici. U kojoj meri se sa ove pozicije može uticati na odnos prema knjizi, čitalačkoj navici i potrebi?

– Današnja Crna Gora je zanimljiva jer je zemlja velikih promjena. Možda njihovog gabarita danas nismo ni svjesni. Vijesti, posebno subotnji dodatak Art doprinose konstituisanju nove kulture knjige, jednom novog odnosa prema čitanju. Izdavačka djelatnost Vijesti, otkad postoji, a to je tek nekih šest-sedam godina već je objavila preko tri miliona primjeraka knjiga. I to u zemlji od šesto hiljada stanovnika. To ne može biti loše. Naprotiv, vjerujem da na duge staze, sve to može promijeniti i jedan naporni mentalitet i jednu ogavnu, „gospodarsku“ i udvoričku kulturu, kakva je danas u Crnoj Gori.

U Srbiji je do nedavno bila aktuelna kampanja povodom Godine knjige i jezika koja je trebalo da ukaže na to koliko je knjiga određenim društvenim grupama nedostupna, koliko je jezik zapušten… Kako po tom pitanju stoje stvari u crnogorskom jeziku, a u svetlu novih reformi?

– O, to sa crnogorskim jezikom nije baš tako jednostavno: sada je na sceni pokušaj da se pod imenom crnogorskog jezika plasira neki anahroni, smiješni jezik, kojim, siguran sam neće govoriti niko. Ja nemam namjeru da mijenjam svoj jezik, meni je bilo važno samo moje pravo da ga zovem svojim imenom.

U jednom razgovoru za Monitor, kazali ste da je društvo bolesno ravnodušno i banalno. Zbog čega i šta bi, po Vašem mišljenju, bio put iz toga?

– Solidarnost je jedan od velikih koncepata koji su posljednjih decenija temeljno poniženi. To da je jedno društvo bolesno ravnodušno je strašna dijagnoza. Ali, na žalost, u slučaju naših zemalja, to je uglavnom i vrlo precizna dijagnoza.

Balša i Goribor

Poslednje festivalske večeri, u subotu, na KROKODILU nastupiće Balša Brković, dok će deo muzičkog programa činiti grupa Goribor.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari