Bio sam pre koju godinu u Mionici. Sa sobom sam poneo arhivski laptop koji ima samo flopi disk, malko zastarelo čudo tehnike. Pa sam sa tog flopi diska nešto hteo da prebacim na desktop računar, a potom na mejl. Koji na arhivskom laptopu, jelte, ne funkcioniše. Gde ću, kud ću, u internet-kafe.


U Internet kafeu su me ubeđivali da flopi disk guta diskete.

– Progutao je već jedno pet-šest – obavestili su me ljubazni domaćini – al’ ti probaj, na svoju odgovornost.

Daljom hakerskom proverom, na svoju odgovornost, utvrdio sam da flopi ne guta diskete, nego ih guta ona kutija u kojoj je hard disk. Pošto flopija i nema. Pa sve diskete upadaju unutra, uz dražesan zvuk „plomp“.

Posle sam utvrdio da u Mionici ne znaju, istina, mnogo o kompjuterima, ali znaju što-šta drugo. Prvi su u celoj Srbiji 1992. na lokalnim izborima skinuli SPS. Iz Mionice je i pokojni Živojin Lazić, Solunac sa šajkačom sa čuvene slike koja personifikuje sve srpske ratnike iz Prvog svetskog rata. Iz Mionice je još jedan slavni Živojin.

– Znaš li ti, sinko, da je najveći srpski vojnik svih vremena bio oženjen Nemicom? – rekao mi jedan čiča sa šajkačom, značajno.

– Znam, pa šta?

– Pa kako, pa šta? Pa to ti je bio vojnik. A ne ovi današnji. Takve su strankinje jurile po belom svetu da ih ožene, a nisu ih strankinje jurile po belom svetu da ih uhapse…

Pričao je o Lujzi Mišić, ženi vojvode Živojina Mišića, rođenog u mioničkom selu Struganik. Kao i o u to vreme popularnoj Karli del Ponte.

Bio sam tako i u mioničkoj kafani Domino. Skupe se ljudi i igraju domine. Ko izgubi, plaća turu pića. Tura – tri rakije i pivo – 180 dinara. Je l’ to za sve? – pitao sam kelnericu. Za sve. „Dominaši“ se , inače, oslovljavaju od mila.

– Ovde nadimak nema jedino Vojko Mečka – pričao mi Ljuba Mara, lokalni boem, i deklamovao nadimke: Đavo, June, Krava, Roštilj, Prca, Crepulja, Sektembar, Šora, Nosonja, Drnovšek, Krompir…

Bio sam posle na Vašaru stočarstva. Izložba krava. Pitao sam Marka Milosavljevića iz sela Dučić kako krave dobijaju imena.

– Po majci – rekao mi Marko. Uzoh katalog. Krave se bar po imenima ne razlikuju mnogo od ljudi. Zovu se: Tanja, Slađana, Malenka, Fata, Mara, Maca, Sanja, Dunja, Gordana, Šara, Mira, Kaja, Milica, Milavka, Lili, Olja, Violeta, Vesna, Elza, Biljana, Gorica, Tina, Rajna, Spasenija, Golubica, Rada, Suzana, Ruža, Mica, Marija, Nata i Brena. Najviše je Šarulja i Rumenki. Nijedna krava se ne zove Ceca, zanimljivo, primetilo je „oštro reportersko oko“. A zaludan reporter i krave krsti.

– Zašto se nijedna krava ne zove Ceca? – pitao sam jednog sa šajkačom.

– Zato što se ime daje po majci – odgovorio mi „šajkača“ kao da se to podrazumeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari