U izvanrednom ambijentu pljevaljskog kafea „Del gusto“ u sjajnoj atmosferi, jedan od najvećih muzičara sa prostora Jugoslavije Darko Rundek, sa „Cargom“ koji je ovoga puta bio trio, održao dvočasovni koncert za pamćenje. Turnejom obeležava i 35 godina umetničke doslednosti.


Pre 35 godina „Moja prva ljubav“ stigla je sa zagrebačkom grupom „Haustor“. Kao i svi koji su činili tadašnji „novi val“ doneli su svežinu koja je korespondirala sa svetskim trendom. „Azra“, „Šarlo akrobata“, „Idoli“, „Pankrti“, „Električni orgazam“…Ali „Haustor“ predvođen izvanrednom, svestranom umetničkom ličnošću kakav je Darko Rundek, koji je diplomirao pozorišnu režiju, uneo je ne samo muzičku inventivnost već i izvanredni scenski performans majstora pantomime. Neponovljivo do danas. A onda je proročki ispevao „Radnička klasa odlazi u raj“. Nije se to dopalo „crnim žbirima“. Zato i jesu žbiri. A „ulje je (bilo) na vodi“. Prozvali su ga „Korto Malteze roka“. Udahnuo je generaciji jamajčanski ritam slobode. Rege. Otvorio nam je „tajni grad“. A u njemu je bilo mesta za one koji su „sanjali ceo život da su Šejn“, zbog pravde, verujući da ona „mora trijumfovati“. Ali, „život uz granicu je opasan i tvrd“. Ipak, „ovde moje ime znači – pravda“. Tako se jednom zauvek odabere put kojim je „teže ići“. Mnogo teže. Ali ne treba pitati šta košta sloboda da nosiš „šal od svile“. Ta i onako smo samo – „grane na vetru“.

Devedesetih, kad je u Jugoslaviji krenulo ludilo onih koje je mamuzala pohlepa, Davor Rundek, tražeći svetlost, seli se u Pariz. Tu počinje jedna nova muzička sveobuhvatnost. „Apokalipso“ sviraju ali treba i „padati znati“. Uzeo je za ruke i poveo jer „pred nama možda nisu godine ali mogu zato biti najdulji sati“. Piše muziku za pozorište. Rundekova kreativnost je potpuna. U „Cargo orkestru“ je i po 30 internacionalnih muzičara. Izdvaja se neverovatna Izabel, svojom virtuoznom violinom koja, poput duvača u „Haustoru“ daje novu boju. Kao“Kuba“ („kako je samo lako nestala stara slika stvari“) i onda nudi da „svira“ jer „duša gine od tišine“. O, ne, „ne boj se buke“ jer „to što svira to su -ruke“. I to kakve ruke! Ruke topline i otmenosti, ruke čiji muzički zagrljaj je zagrljaj umetnosti.

Tako je bilo u utorak na koncertu u intimnoj atmosferi zaista izvanrednog kluba u Pljevljima koji je bio prepun istinskih ljubitelja i poznavalaca Rundekovog muzičkog opusa. Za nezaborav. Ili kako on kaže:“Ovo je putovanje kroz prostor i vreme“. I „Šejn“ kao poruka za kraj:“Dok živim život koji nisam birao sam, o suhom vjetru s juga moja duša sanja, a tanka slika jave postaje sve tanja“.

I iako „ s prozora motre na nas“, na kraju „ljeta“ još jedno bodrenje velikog umetnika Darka Rundeka kao potvrda: „Zapamti prizor i nikad me ne pitaj kamo dalje“. I zato (sada je to jasno da je zauvek) „sa moga vrata viori šal od svile“ jer „ja sam slobodan“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari