Kada ovaj broj Danasa bude u rukama čitalaca, u nedelju 14. marta, održaće se prvi krug regionalnih izbora u Francuskoj, dok će se drugi krug održati sedam dana kasnije, 21. marta. Poput mnogih država Evropske unije – Italije, Nemačke, Španije – i Francuska je regionalno organizovana.

Podeljena je na 22 regije, kojima treba dodati još četiri prekomorske (Martinik, Gvadelupa, Reuinioni i Gvajana). Uvođenjem regija (1986) u Francuskoj je ustanovljen jedan dodatni stepen vlasti. Pored dotadašnjih opština (oko 36.000), departmana (100) i države, uvedene su regije koje objedinjavaju nekoliko departmana. Na čelu regija su regionalni saveti (skupštine), za koje se održavaju izbori. U početku su imali samo savetodavni karakter, postepeno su dobijali deo izvršne vlasti u transportu, obrazovanju, kulturi, zaštiti životne sredine, izgradnji socijalnih stanova, podsticanju privrednih aktivnosti, planiranju…

Izbori za regionalne savete održavaju se po neobičnom sistemu – dvokružnom proporcionalnom. U prvom krugu stranke se zapravo bore za izbornu poziciju u drugom krugu. Samo izborne liste koje osvoje najmanje 10 odsto glasova u prvom krugu ulaze u drugi krug. Liste koje osvoje najmanje pet odsto u prvom krugu mogu da prave koalicione liste za drugi krug sa listama koje su prošle, dok stranke koje su dobile manje od pet odsto glasova ne mogu da učestvuju u drugom krugu i ostaju bez predstavnika u savetima regija. Ovakav izborni zakon svodi političku scenu svake regije na dve najjače stranke, eliminišući manje stranke visokim cenzusom. U prvom krugu građani glasaju prema svom političkom opredeljenju bez straha da će njihov glas biti uludo potrošen za stranku koja neće preći cenzus. U drugom krugu svaki glas je koristan, jer sve stranke koje su se kvalifikovale za drugi krug dobijaju mesta u savetu regija, proporcionalno osvojenim glasovima.

Na prethodnim regionalnim izborima 2004, Socijalistička partija (PS) do nogu je porazila UMP, vladajuću stranku desnice predsednika Sarkozija, osvojivši vlast u 12 regija u kojima je UMP do tada držala vlast. Tako je PS, od 2004. do 2010, držala vlast u 21 regiji evropske Francuske. Stranka UMP 2004. je jedino osvojila vlast u regiji Alzas.

Prema ispitivanjima javnog mnjenja, obavljenom u nedelji pred ove izbore, 14. marta, PS će osvojiti oko 30, vladajuća desnica UMP 29.5 odsto glasova, a Zeleni (u nekim regijama pod imenom Ekolozi) oko 11 odsto. Front levice (za ove izbore formirali je Komunistička partija, levičari odvojeni od PS i nezavisni predstavnici bliski sindikatima) treba da u nekoliko regija pređe pet odsto biračkog tela, te će moći da se priključi listi PS ili Zelenih, onoj koja ostane u drugom krugu. Nova antikapitalistička partija (NAP) ekstremne levice i stranka centra Modem, najverovatnije neće preći cenzus ni u jednoj regiji u prvom krugu, tako da će ostati bez svojih predstavnika u savetima regija. Prema poslednjim ispitivanjima u najvećoj pariskoj regiji (Il d’Frans), sa oko 12 miliona građana, odnosno više od 18 odsto stanovnika zemlje, UMP će dobiti 30 odsto glasova, PS 26, a Zeleni 18 odsto. Ako i Front levice pređe pet odsto i on bi se našao na koalicionoj listi levice, koja bi mogla da osvoji u drugom krugu čak 60 otsto svih glasova!

Ekstremna desnica, Nacionalni front (FN) Žan-Mari Le Pena nada se da će osvojiti na nivou cele zemlje između devet i deset odsto glasova i da će u desetak regija preći 10 odsto i tako u tim regijama dobiti svoje predstavnike. Treba reći da sa FN niko neće praviti koalicije, te će oni i u regijama gde osvoje između pet i deset odsto glasova ostati bez svojih predstavnika. Sam Lepen predvodi listu u regiji Provansa-Alpi-Azurna obala (PACA) u kojoj ima 13 odsto biračkog tela te će najverovatnije ući u savet te regije. Ostvare li se ova predviđanja, izbori bi ukazali izvestan oporavak FN koji na izborima za Skupštinu (2007), opštinskim izborima (2008) i za Evropski parlament nije prelazio pet odsto biračkog tela. Sa dolaskom Nikole Sarkozija na čelo UMP 2006, deo glasača FN se opredelio za UMP. Danas razočarani delom zbog nepovoljnih ekonomskih uslova, delom jer UMP nije ispunio njihova očekivanja, ponovo se vraćaju staroj ljubavi, Lepenu. Naravno, istraživanja javnog mnjenja nisu izbori. Treba sačekati rezultate drugog kruga regionalnih izbora.

Od po desetak lista prijavljenih u prvom krugu u svakoj regiji, u drugom će se u najvećem broju regija naći samo dve. Samo će u nekoliko regija, po predviđanjima, tri liste preći 10 odsto. U regijama u kojima obe pojedinačne liste PS i Zelenih u prvom krugu osvoje više od 10 otsto glasova, najverovatnije će formirati zajedničku koalicionu listu za drugi krug kojoj će se priključiti i Front levice ako pređe pet odsto glasova. Iako u prvom krugu levica izlazi razjedinjeno, u drugom će biti, po svim najavama, ujedinjeni oko zajedničke liste.

Francuzi su najviše zainteresovani za predsedničke i izbore za Skupštinu. Na regionalne izbore izlazi malo više od 50 odsto građana. Na regionalnim izborima 2004. izlaznost je bila 61 odsto, a 1998. 58 odsto. Sve stranke su zabrinute jer će, po ispitivanjima javnog mnjenja, izlaznost na ovim izborima biti još manja, tek nešto više od 50 odsto, iako su sve stranke svoje kampanje usmerile ka građanima koji ne izlaze na birališta.

Ovo su poslednji izbori pred one najvažnije u proleće 2012, izbore za predsednika države i odmah zatim za Skupštinu, te predstavljaju test za sve političke partije. Kako od skora uvedene regije još nisu uvrežene u svest Francuza, tek oko trećine građana zna ko je predsednik njihove regije, rezultati regionalnih izbora se brzo zaborave i nemaju preterani uticaj na predsedničke i izbore za Skupštinu zemlje. Tako je, na primer, UMP ubedljivo dobio predsedničke i izbore za Skupštinu (2007), uprkos teškom porazu na regionalnim izborima 2004. godine.

Svestan da će njegova UMP verovatno biti poražena na regionalnim izborima, predsednik Sarkozi izjavljuje da neće biti promene Vlade ni izmena politike UMP, iako su se i predsednik Vlade Fijon i svi ministri aktivno uključili u kampanju podržavajući liste UMP.

 

Protiv četiri nivoa vlasti

Predsednik Sarkozi smatra da je previše četiri nivoa vlasti (državna, regionalna, na nivou departmana i najzad lokalna), te je prošle godine pokrenuo razgovore za ukidanje departmana. Kako su oni ukorenjeni u svest građana, jer postoje više od 200 godina, od kako ih je uveo Napoleon, naišao je na veliki otpor. Zasad je prekinuta diskusija o ukidanju departmana, mada su izmenjene automobilske tablice, za novoregistrovane automobile, tako što je izbačena oznaka departmana i od 1. aprila 2009. registracija je jedinstvena na nacionalnom nivou. Ipak, vezani za departmane, bez izuzetka svi dodaju uz registarsku tablicu i oznaku svog departmana.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari