Site name

AGORA

Uzbudljiva (pseudo)istorijska povest

Novi roman Rajka Lukača "Divit i rukopisi", koja se krajem 2017. pojavila u izdanju zrenjaninske "Agore", primer je savremenog faktografsko-fikcionalnog pripovedanja u kojem "Istorija" i sve ono činjenično sada postaje "Terra incognita" - nešto novo, neotkriveno, intrigantno - u mističnom mozaiku (pseudo)istorijskih biografija.

Piše: K. A. D.

13. januar 2018. 21:00

Uzbudljiva (pseudo)istorijska povest

Prateći sudbine junaka ove knjige, rečenica "Reći ko ne reći, gdje nije svjedok divit i hartija" možda je i jedna od osnovnih formotvornih strategija oblikovanja romaneskne postmoderne istoriografije u kojoj, u živopisnim proznim pejzažima, divit kao kompleksni simbol i svedok kazuje sopstvenu "Priču".

Rajko Lukač rođen je 1952. u Međeđi kod Bosanske Dubice. Diplomirao je na grupi za srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost "Filološkog fakulteta" u Beograd, gde i živi od 1971. Profesurom se bavio nekoliko meseci, a najduže - deceniju i po - bio novinar, potom saradnik u marketingu, urednik i voditelj književne tribine, savetnik za književnost u jednom fondu, te saradnik i urednik u nekoliko izdavačkih kuća.

Od 1977. i svoje prve zbirke poezije "Plavuša i putnik", do poslednje objavljene "Kratka duga" (2017), potpisao je još desetak autorskih, kao i izbor poezije u prevodu na makedonskom jeziku "Tanc so sirenite" (2016). Prvi roman "Čipkarska škola" objavio je 1988, nakon čega su usledili "LJetne sante" (1995), "Božji ugodnici" (1998), "Arhivske grobnice" (2002), "Hroničar" (2005) i "Zvono nad međama" (2015). Objavio je i dva romana za mlade "Najgori nadimak na svijetu" (2011) i "Uhvati vjetar" (2012), kao i jedan i za decu "Strašnije od najstrašnijeg" (2016). U svojoj bibliografiji beleži i knjige priča "Mojin kralj" (1996), "Šetalište hromih" (2001), "Samrtni zagrljaj" (2006) i "Pisac na usijanom limenom krovu biblioteke" (2017), kao i dramu "Fajront na Gvozdu" (2011). Emitovano mu je nekoliko radio-drama, prevodi sa makedonskog...

povezane vesti

Neophodno znanje za obrazovnu praksu

0

Piše: Gordana Zindović Vukadinović

Pedeset, ali baš imena

0

Piše: B. Andrejić

komentari (0)

* Sva polja su obavezna

Potvrdite

Slanjem komentara slažete se sa Pravilima korišćenja ovog sajta.