
Lako je snimiti dobru Odiseju kada glavnu ulogu dobije čovek takve harizme i takva zvezda – Bekim Fehmiu.
Dobro, nije ni Met Dejmon loš.
Dovoljno dobar da ceo svet već nedeljama priča o Odiseji.
Ali dok novi film Kristofera Nolana osvaja bioskopske sale, prikuplja pohvale, kritike i rasprave, istovremeno skreće i pažnju na zaboravljenu mini-seriju iz 1968. godine.
A tu Odiseja igra upravo Fehmiu, jedan od najvećih jugoslovenskih glumaca, koji je tokom 1970-ih snimao u inostranstvu i stigao čak i do Holivuda.
Posle odlaska u bioskop, odlučio sam da prvi put pogledam i tu verziju i uporedim ih.
„Bekim je svojim bićem nosio eros – a tu mislim ljubav prema životu generalno – što ne vidim kod Meta Dejmona, koliko god dobar glumac bio“, kaže dramaturškinja Aleksandra Glovački za BBC na srpskom.
„Ta ljubav ga je gonila da pokuša sve da izbegne glupi odlazak u glupi rat i neizvesnost, moguću smrt, u trenutku kad je dobio sina – dete je život, rat je smrt.“
Nolanova
Priča, naravno, prati Odiseja, kralja Itake, koji posle desetogodišnje opsade Troje, opisane u Ilijadi, još deset godina pokušava da se vrati kući.
Na tom putu suočava se raznim prilikama i neprilikama, dok ga na dvoru, koji opsedaju prosci, čekaju supruga Penelopa (En Hatavej) i sin Telemah (Tom Holand).
I pitaju se da li je živ.
Ekipa puna superstarova – tu su i Zendaja, Šarliz Teron, Robert Patison i Džon Berntal – ali pre svega status Nolana kao jednog od najpopularnijih reditelja 21. veka, napravili su od Odiseje film za koji se traži karta više, što bi rekla poštapalica.

Za beogradsku IMAX projekciju, posebne veličine platna i kvaliteta slike, kako je Nolan film i snimio i zamislio da se gleda – doduše, njegovu nameru u celosti može da isprati samo 41 bioskopska sala na svetu, a tri u Evropi – danima nije bilo karata.
Našli smo ih tek za kraj te sedmice i to u uglu sale.
I to dosta govori o Nolanu, autoru niza hitova poput Openhajmer, Međuzvezdani (Interstellar), Početak (Inception), Prestiž, Memento, Betmenove trilogije i drugih.
Iz bioskopa sam izašao zadovoljan.
Bilo mi je zabavno, pa i emotivno na kraju, a to da film traje skoro tri sata uopšte nisam osetio.
Došao sam na blokbaster, blokbaster sam i dobio.
To je Nolanovo polje, ali istovremeno uz reputaciju autorskih projekata, što se takođe može osetiti u Odiseji.
- O crnogorskom kršu i nudistima: Gde je ‘Lepota poroka’ 40 godina kasnije
- O slobodi i Slobodanu: Šta nam danas poručuje ‘Dečko koji obećava’
- Put u um Pere Mitića: Zašto je beogradski davitelj počeo da davi
Basnoslovni budžet iskoristio je za neverovatne kadrove na lokacijama širom sveta, uz minimalne digitalne intervencije i dorade, tako česte u današnjim filmovima.
Doduše, koliko su svi najavljivali grandiozni spektakl, poput Kleopatre, Bena Hura i Gospodara prstenova, sa hiljadama – pravih ili digatalnih – statista, Odiseja je, kao što piše slovenački filozof Slavoj Žižek, „prilično skromna, gotovo kamerna drama“.
„Nikada ne vidimo trojansku obalu prekrivenu hiljadama grčkih vojnika, niti stotine brodova usidrenih iza njih…
„Nema masovnih bitaka u kojima se sukobljavaju stotine ratnika, a ni Troja nije prikazana kao golemi velegrad, već kao skup građevina povezanih uskim i krivudavim ulicama“, piše Žižek.
Ali je istovremeno zaista bioskopski spektakl.

„Očekivala sam spektakl, ali ne da mi bude toliko emotivno“, kaže Olivera Popović, muzičarka i autorka Instagram profila Oli gleda filmove, za BBC na srpskom.
„Iz bioskopa sam izašla sa osećajem da sam nešto proživela – i to putovanje i čekanje i strah i tenziju, nešto me je i dirnulo, a pokrenula su se u meni i neka pitanja.“
Iako smatra da filmu istovremeno „svašta može da se zameri“, pre svega na pitanju nedovoljnog razvoja likova, vidi ga kao pogodak.
„Čitala sam razne kritike i mislim da se sve svodi na to koliko poznaješ Nolanov rad i koja su ti očekivanja.
„On uvek juri te kolosalne prizore i vizuelni spektakle, i stvarno je na nivou zadatka, tako da je ovo baš veliki i ambiciozni poduhvat, ali i adaptacija uz njegov lični pečat, da ti bude jasno da je ovo zaista Nolanova Odiseja.“

Najveći Nolanov uticaj vidi se kod samog Odiseja.
Umesto pametnog i lukavog junaka, kao u epu, predstavio ga je kao izmučenog vojnika koji promišlja o ratu, razaranju Troje, ubijanjima, njegovoj ulozi i odgovornosti u svemu tome i postupcima zbog kojih se kaje.
Maltene čoveka sa postraumatskim stresnim poremećajem (PTSD).
I to mi se svidelo, kao i mnogima, o čemu svedoči niz pohvala i struke i publike, pa i visoke ocene na sajtovima za recenzije – ali ne svima.
„Što više vremena prolazi to mi je tanji film“, kaže Luka Hrkalović, filmofil i autor bloga Lepota filma (Beauty of cinema), za BBC na srpskom.
Otišao je prvo na „običnu projekciju“, sa namerom da kasnije gleda IMAX verziju, ali sada kaže da za to „nema preveliku želju“.
Najveći problem ima sa kastingom, a pre svega sa ulogama En Hatavej, Toma Holanda i Šarliz Terezon.
„Niko nije vrhunski, ima samo onih likova koji su mi ok i ne smetaju mi… Ništa nije loše, ali ni sjajno.
„Za njegove sposobnosti, onakve Betmene i druge filmove, kao i za taj budžet koji je dobio, trebalo je da (Nolan) povuče mnogo, mnovo više boljih poteza“, smatra Hrkalović.
- Gledao sam hrvatskog ‘Generala’ i srpskog ‘Đenerala’ – šta su hteli da me nauče
- U slavu ljubavi: O fenomenu filma ‘Svadba’ iz ugla srpsko-hrvatskih parova
- O „Volji sinovljevoj“ i fantastici na domaćem filmu: Zašto partizani nikada nisu pucali u vanzemaljce
Posebno je oštra bila Emili Vilson, profesorka Univerziteta u Pensilvaniji i prevoditeljka Odiseje, čiji je rad Nolan prethodno hvalio.
Film, kako kaže, nema ništa ubedljivo da kaže i „nedostaju mu psihološka, emocionalna, politička i etička dubina“.
„Bilo bi me sramota da sam napisala ijedan deo ovog scenarija“, piše.
Ali opet, meni se svideo i bilo mi je zabavno.
I ima mi to nešto malo više od puke zabave.
Zbog njega vredi otići u bioskop, a to nešto govori.

Bekimova
Prvo, ovo nije baš Bekimova verzija.
On je tu samo igrao, ali je sa ovih prostora, pa sam je tako nazvao.
Reč je o mini-seriji od osam epizoda, snimljenih u koprodukciji Italije, Francuske, Zapadne Nemačke i socijalističke Jugoslavije, u kojoj je nastao veliki deo kadrova.
Pre svega na jadranskoj obali i ostrvima, dok je itački dvor bio u studiju Jadran filma u Zagrebu.
Prvi put je emitovana na televiziji RAI – na italijanskom, naravno – ali se srećom može naći i na Jutjubu, sa prevodom na srpski.
Prethodno je napravljena verzija sa Kirkom Daglasom iz 1954, ima jedna sa Armandom Asanteom iz 1997, film Povratak sa Rejfom Fajnsom iz 2024, kao i komedija O Brother, Where Art Thou? (2000) braće Koen, delom zasnovana na epu.
A prvi je bio nemi film još iz 1911. godine.
Bekimovu verziju je režirao Franko Rosi, a producirao čuveni Dino de Laurentis, dok je slavna grčka glumica Irena Papas dobila ulogu Penelope.
„Erotičniju scenu u životu nisam videla od one kad se Irena Papas i Fehmiu gledaju na 20 metara, posle 20 godina, a pošto je ona shvatila ko je on, i ne smeju to da pokažu“, kaže dramaturškinja i pozorišna kritičarka Glovački.
Ta verzija Odiseje ju je, kako kaže, kao dete uvukla u svet grčke mitologije.

Pre svega, poznata je kao jedna od najvernijih adaptacija Odiseje.
Ima osam epizoda od po pedesetak minuta, tako da ako želite detaljniji prikaz Homerovog epa, ovo je opcija za vas.
„Kada bi se u školama za lektiru čitala Odiseja, a učenici odlučili da čitanje knjige zamene gledanjem serije, ne bi bilo mnogo propusta, niti materijalnih grešaka“, piše Lada Stevanović sa Etnografskog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), u naučnom radu Odisej na filmskom platnu i televizijskom ekranu.
Serija, kako navodi, zahteva ne samo vreme već i veliko strpljenje, jer „savremeni gledalac nije naviknut na njen spori ritam.“
„Ponadala sam se da će Nolanov novi film podstaći na gledanje Bekimovog Odiseja„, kaže Stevanović za BBC na srpskom.
Vrata za tu ulogu, kao i internacionalnu karijeru koja je usledila, otvorio mu je lik Belog Bore u filmu Skupljači perja Aleksandra Petrovića, jednog od najpoznatijih crnotalasnih ostvarenja bivše Jugoslavije, dodaje.
- Aleksandar Saša Petrović: Od veličanstvenog reditelja do nepodobnog stvaraoca
- Dušan Makavejev: Filmovima rušio tabue, živeo slobodu
- Živojin Pavlović, slikar brutalne lepote na filmu
U autobiografiji Blistavo i strašno, Fehmiu piše o susretu sa Rosijem uoči početka snimanja i bezuspešnim pokušajima da sazna šta reditelja očekuje od njega.
Ostavši bez odgovora, odlučio je da će Odisej biti „onakav kakvim sam ga zamislio“.
„Lukav, radoznao, ljubitelj žena i slatkog života, beskrupulozan, vlastoljubiv kao Šekspirov Magbet, misaon i plemenit kao Hamlet i okrutan kao Ričard Treći.
„Sa svim manama i vrlinama. To će biti moj Odisej“, piše Fehmiu.

I savršeno se uklopio.
Dok je antički Odisej opisan kao „pomalo zdepast, širokih ramena i kratkih nogu“, izgleda koji je u senci dovitljivog, snalažljivog i lukavog intelekta, ovde „fizički izgled ne zaostaje za njegovom inteligencijom“, piše Stevanović.
„Stvoren je spoj koji je magnetski privlačio ne samo žene sa kojima se u seriji sretao – od smrtnica do boginja – već i gledateljke“, navodi.
Tako je Fehmiu u Italiji dobio status filmske ikone, a proglašen je i jednim od deset najatraktivnijih muškaraca 20. veka.
Svidela mi se i ova verzija.
Da, dosta je sporija i ima mnogo više prostora nego film, ali opet vredi pogledati.
Kraj je malo drugačiji nego kod Nolana, koji je potpuno izbacio sve posledice obračuna na dvoru – da sad ne spojlujem ko nije gledao ili čitao – i svega što se potom dogodilo.
I Fehmiu stvarno pleni pojavom.
„Vezu sa ovom ulogom trajno je obeležio tako što je sinu koji se rodio nedugo posle snimanja dao ime Uliks“, piše Stevanović.
Uliks je na italijanskom Odisej.
Homerova
Nolanov Odisej, osim što je podsetio na Fehmiua, značajno je podstakao i prodaju nekoliko hiljada godina starog epa.
U Velikoj Britaniji je prodaja štampanih izdanja Odiseje porasla je za čak 700 odsto u odnosu na isti period prošle godine.
Skoro 8.000 primeraka prodato je u Britaniji samo prošle nedelje.
Vidi se to i u praksi.
Iako je mali uzorak, na Instagram storijima mi je izašlo nekoliko ljudi koji su zbog svega uzeli da čitaju Odiseju.
Na kraju, možda probati – Homerovu verziju?
BBC na srpskom je od sada i na TikToku, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
- Katabaza: Moj komplikovani odnos sa serijom ‘Crna svadba’
- Vodič kroz ‘Senke nad Balkanom’: Ko je ko i šta je šta u trećoj sezoni
- Koja je tajna filma „Za danas toliko“
- Čime se danas bavi mlađi referent Dimitrije Pantić: Priča Nikole Simića
- „Stub teatra“: Dvadeset predstava po kojima ćemo pamtiti Dejana Mijača
- Priča o Veljku Bulajiću: „Reditelj za kog su znali svi u Jugoslaviji“
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.




