Foto: Radenko TopalovićJoš malo pa bivši predsednik Srbije više nema šta drugo da ponudi građanima već helikopter novac i Baju Malog Knindžu pod šatorom, sa sve Erom Ojdanićem i LJubom Aličićem.
Eto na šta je pao predsednik Srbije. Postao je kralj šatre, nešto slično onoj pevačici Vendi, šatorska atrakcija. Nekada pomislim kako je sve to Bog lepo upakovao, jer svuda gde je predsednik Srbije branio Srbe sa svojim političkim ocem Vojislavom Šešeljem, šator je bio poslednje utočište i nada da će taj narod imati kakav-takav krov nad glavom.
A velika je muka naterala taj narod da mu dođe pod šatore. Ne znam kako drugačije da razumem ono višeminutno skandiranje: „Aco, svrbi me“, nego kao tešku muku naroda koji u 21. veku živi bez vodovoda i kanalizacije u gotovo svim tim sredinama gde gostuje SNS cirkus Medrano sa sve glavnom atrakcijom.
Ovaj cirkus ima sve ono što ima i svaki drugi cirkus. Svoje najbliže saradnike je pretvorio u klovnove. Nema brkatu ženu, ali ima Anu Brnabić koja je sama po sebi klovn. Ne mora reč da progovori, dovoljno je da se pojavi pod šatorom i eto atrakcije. Siniša Mali sam za sebe reče da je mali, pa se popne na neku stolicu da bi bio viđen dok izvodi stendap. Bratislav Gašić pokazuje ogroman gimnastičarski potencijal dok igra kolo, a Milenko Jovanov zamenjuje trenutno neaktivnog vokalnog solistu Ivicu Dačića. Jedino je nejasna uloga Darka Glišića. Sem toga što je potpuno nehumano voditi pod šatre čoveka koji je nedavno bio šlogiran, ne vidim neku specijalnu ulogu u tom cirkuskom programu za sirotog Glišića.
Ovaj cirkus je sve samo nije smešan, a nije da nemaju potencijala. Nejasno je i to kako najsmešnija pojava u toj ekipi nema neku specijalniju ulogu od samog boravka pod šatrom. Radi se o vlasniku Informera. Uvek je tu negde i onako sitan i okrugao nekako se uvek dokotrlja tamo gde treba da bude. Verovatno je njegova uloga da se slika sa posetiocima, ali i da se malo napoji i nahrani. Mnogo čini za taj cirkus i red je da i on bude barem malo namiren.
Iako ovaj cirkus nema životinja koje smo navikli da vidimo u cirkusu, pojavi se s vremena na vreme neko ko izaziva podjednako veliku pažnju poput slona, lava ili majmuna. Radi se o popularnom Đuki iz autohtonog radikalsko-naprednjačkog legla, odnosno Vladimiru Đukanoviću. On tokom svog nastupa za trenutak uozbilji priču govorom u kojem populariše stare, viševekovne, porodične vrednosti srpskog naroda u koje se kune. Uopšte je nebitno što nekoliko stotina kilometara dalje od njega te iste tradicionalne porodične vrednosti promoviše i već pomenuta Ana Brnabić. Da apsurd ovog cirkusa bude još veći, oboma kliču.
Koliko sve to izgleda groteskno govori i to da glavnu cirkusku atrakciju dočeka nekoliko štandova na kojima su izloženi proizvodi pažljivo izabranih domaćina. Ali, i tu se desi propust. Na jednoj od tih predstava, glavni cirkuzant onako oduševljeno, sa naočarima na pola nosa, reče kako su svi proizvodi divni, kako je gospođa sve to lepo pripremila i upitao je dotičnu da li je i med sama napravila. Zbunjena žena mu odgovori da su med napravile pčele, ali da može da mu pokloni specijalan proizvod protiv mamurluka. Prepoznala žena mušteriju.
Onda predsednik Srbije uđe pod šator, praćen muzičkom podlogom za koju je zadužen gorepomenuti Knindža. Sedne za sto, levo i desno od njega prazne stolice. I tada kreće cirkuska igra ko će sesti do njega. Pravila te igre zna samo predsednik Srbije. U nedelju je to zadovoljstvo imao izvesni Branislav Malović koji je sve i svja za Mačvanski okrug.
Ima zvanje koordinatora. Nađe se tu i još poneka majka sa bebom koju predsednik Srbije pomiluje i oduševi se činjenicom da i pored kreštanja Knindže dete ne plače. Odgovori tom prilikom na dva do tri pitanja sukobljenih novinarskih ekipa Pinka i Informera, odradi iznenađujuće kratak nastup na bini i brže-bolje se izgubi putem bočnog šatorskog izlaza.
Tog trenutka se šator isprazni i ostanu samo oni koji su zavredili prisustvo na trpezi. Kako li se oseća taj silni narod koji je do malopre klicao predsedniku Srbije, a sada mora da napusti šator, to samo oni znaju. Mene zanima kako se zaslužuje mesto za tim stolovima, čime su to privilegovani u odnosu na druge kada su svi isti.
O tome više niko ne vodi računa, jer kreće opštenarodno veselje sa sve „ne volim te Alija, zato što si balija“. Slično kao i na Drinskoj regati.
#izVucicemose
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

