Ana i oni oko nje 1Dragica Stanojlović Foto: Privatna arhiva

Jedan od dokaza da Srbija nije, i ne može biti, organizovana država je taj da se na čelu njene vlade nalazi Ana Brnabić. Samo je Aleksandar Vučić mogao da pronađe i ustoliči takvu osobu u najviše izvršno telo države.

Sa njegove tačke gledišta ona je bila idealni izbor. O rukovođenju bilo čime, a najmanje državom, ne zna ništa. Vlastoljubiva je, gramziva i beskrupulozna, a savest i moralna načela je ne ometaju u spremnosti da izvršava sve što joj se naloži. Pošto joj je predstava o sopstvenoj ulozi maglovita i parcijalna lako se prilagođava svakom zahtevu dobijenom od „šefa“.

Bez konzistentnih i koherentnih granica svesnog dela psihičkog sistema lišena je mogućnosti da sagleda i proceni elementarna svojstva sopstvene ličnosti. Znanje o funkciji koju obavlja joj je minimalno a želja da nešto o tome nauči je podređena uticaju onoga koji ju je na to mesto postavio. U njegove odluke i naloge ne sumnja, a pošto nema kapacitete da samostalno odlučuje, rado mu prepušta da umesto nje obavlja sve poslove.

Odužuje mu se tako što ga nekritično, udvorički i bez trunke ličnog dostojanstva, hvali, divi mu se i izmišlja, ili reprodukuje tuđe izmišljotine, sa ciljem da ga predstavi kao nad čoveka, pošto on to voli. Ogledajući se u izmaštanoj slici svog idola doživljava da i ona delom pripada tim uzvišenim sferama na kojima stoluju božanstva. Svesna je da nije popularna pa misli da će joj javno izražavanje ljubavi prema „najboljem predsedniku u istoriji Srbije“ omogućiti da bude prihvaćena.

Njen javni diskurs se sastoji od nekritičnog divljenja prema vođi i neobuzdane i nekontrolisane mržnje prema onima koji ga kritikuju.

U aktuelnoj hajci na medije koja je dobila nove kvalitete bezočnosti, beskrupuloznosti i agresivnosti, Ana Brnabić se pozicionirala na mesto glavnog branioca „lika i dela“ najhrabrijeg i najpametnijeg borca za Srbiju. Kvalitet njene odbrane je direktno proporcionalan sa kvalitetom njene ličnosti.

Pošto je osokoljena podrškom koju joj pruža vrhovnik, ne trudi se da reči koje izgovara, i zaključci koje donose imaju imalo smisla i budu primereni elementarno pristojnoj osobi. Ne poseduje sposobnost da anticipira efekat izgovorenog na sopstvenu ličnost, tako da se neprestano projektuje u svom izvornom obliku; kao primitivno, bahato, ne naročito mudro biće, vođeno najnižim nagonskim principima.

Mržnja izrasla iz nesigurnosti i osećanja inferiornosti, direktno ometa sklad misaonog toka i logičko promišljanje, zbog čega njeni javni nastupi liče na skečeve čuvenih „mapetovaca“. Bila bi i ona smešna (ali ne i duhovita ) da se ne nalazi na vodećem mestu u Vladi Srbije.

Okružena sa dvadesetak nekompetentnih, nezainteresovanih, nestručnih, nečasnih i različitim malverzacijama sklonim likovima, oko kojih se tiska čitava vojska još gorih, premijerka kaže da je njen posao „da Srbija ide napred i da se u Srbiji bolje živi“, ali, avaj, ometa ih jedna novina.

Dnevni list Danas vodi uređivačku politiku „koja se svodi na kontriranje Vučiću“, a „takve stvari ubijaju ovu zemlju“. Iznete konstatacije parališu besmislom. Apsurdne su, opskurne i tragične u isto vreme, jer novine, ma šta u njima objavljivano, ni na koji način na mogu da „ubiju ovu zemlju“. Ako dnevno glasilo ima takvu moć, belodano je jasno o kakvoj državi je reč.

Autorka je lekarka iz Vršca

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari