Antisemitske poruke na sajtu o srpskom stradanju 1Foto: Medija centar

Nedavno je Narodna skupština Republike Srbije donela Zakon o izmenama i dopunama Zakona o kulturi. Tim zakonom Muzej žrtava genocida je dobio novo zaduženje: negovanje kulture sećanja!

S obzirom na to da je Zakon o osnivanju Muzeja žrtava genocida uredio obim i forme aktivnosti ustanove – a to je u prvom redu istraživanje velikih tragedija koje su zadesile srpski narod, pripadnike jevrejske i romske zajednice i ostale stanovnike bivše Jugoslavije u 20. veku, naša nova obaveza je u pojedinim slučajevima još uvek u priličnoj meri neodređena i trebalo bi da je oblikujemo.

Kultura sećanja je nova disciplina koja traži svoje mesto u opštoj kulturi. Stoga je teško odrediti koje su njene granice. Muzej žrtava genocida će se uklapati u poznata teorijska određenja i delovaće u okvirima svojih nadležnosti i mogućnosti. To znači, pored ostalog, i javno izjašnjavanje o falsifikovanju opšteprihvaćenih činjenica o određenom istorijskom događaju, ličnostima, procesima dugog trajanja…

Muzej žrtava genocida koristi savremene forme rada a to su izložbe, tribine, naučni skupovi, dokumentarni filmovi, tekstovi u različitim medijima i stručnim časopisima, podučavanje školske i studentske omladine … To su prilike da predstavimo osim poznatih činjenica i ponešto novo koje može da utiče na izmenu dosadašnjih saznanja bez forsiranja poluinformacija i lažnih konstrukcija.

Muzej ne želi da bude sudija u medijskoj sferi niti da se bavi njihovom uređivačkom politikom. Danas je internet mesto za slobodno izražavanje i gotovo je nemoguće uticati na određene sajtove koji donose tekstovi sa istorijskom tematikom. Problem nastaje kada se objave tekstovi koji po sadržaju i formi, kao i porukama koje šalju, daju takve interpretacije koje unose nemir u kulturu sećanja koja se polako razvija na ovim prostorima čija je prošlost bogata velikim tragedijama.

Kad je reč o stradanju srpskog naroda i pripadnika jevrejske zajednice u Drugom svetskom ratu nije potrebno ponavljati sapatništvo i tragediju u koncentracionim logorima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Na žalost, portal udruženja građana iz Banja Luke „Jadovno ’41“ čiji je predsednik stomatolog Dušan Bastašić, koji je ujedno i urednik sajta, objavio je 4. marta tekuće godine tekst „Iza zidina tajni“ dr Mirjane Stojisavljević, redovne profesorke Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci. Tekst, koji je lišen racionalnog metodološkog pristupa i faktografske utemeljenosti, tumači čitavu novovekovnu istoriju srpskog naroda kroz prizmu teorije zavere „judeomasona“, gde se za sve loše u srpskoj istoriji označavaju Jevreji, „jezuiti-kabalisti“, talmudisti i protagonisti jevrejskog carstva Antihrista. Društvena reakcija institucija Republike Srpske bila je, čini mi se, brza i odgovarajuća. Najpre je ministar naučnotehnološkog razvoja, visokog obrazovanja i informacionog društva Srđan Rajčević osudio tekst gospođe Stojisavljević, rekavši da Srbe i Jevreje vezuju neraskidive niti iskrenog prijateljstva. Sve to je izneo u pismu izvinjenja upućenom izraelskom ministru inostranih poslova Izraeli Kacu.

Zatim je banjalučki Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica „saopštio da se, kao institucija koja je, između ostalog, nadležna za izučavanje stradanja srpskog naroda u 20. veku i negovanje kulture sećanja i pamćenja, zalaže za odgovoran i naučni pristup istorijskim događajima, procesima i pojavama“. Pod pritiskom javnosti i društvenih institucija sa portala „Jadovno ’41“ skinut je tekst prof. dr Mirjane Stojisavljević. Još uvek se ne vidi objašnjenje, izvinjenje jevrejskoj zajednici i srpskom narodu onih koji su odgovorni za narudžbinu, autorstvo i popularisanje pomenutog spisa. Pseudonaučan pristup profesorke Stojisavljević koji je sinteza antisemitizma, senzacionalističke teorije zavere, mračne istoriosofije i pseudoistoriografije (antički Srbi, srpski karakter praistorijskog Lepenskog vira, genetska istraživanja i eugenika), ostao je dokumentovan u skrinšotovima i dokumentaciji onih ljudi koji su se sa šokom, nevericom i zgražavanjem obratili Muzeju žrtava genocida za komentar.

Ovo nije prvi put da portal udruženja građana „Jadovno ’41“ objavljuje članke sa otvorenim antisemitskim tonovima koji nedvosmisleno pozivaju na mržnju. Čak i munjevito uklanjanje teksta „Iza zidina tajni“ nije dovoljno dobro sakrilo tragove i namere, način razmišljanja autorke i urednika portala Dušana J. Bastašića. Dovoljno je pogledati tekst dotične autorke koji i dalje stoji na sajtu, a koji je zapravo beseda na promociji knjige akademika Vasilija Krestića „Genocidom do Velike Hrvatske“ održane 19. decembra 2019. godine u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske. Tu se, takođe, govori o „balkanskim Hazarima – Cincarima“, „srpskom genetskom kodu“, „žigu Zveri“, „Solomonovom hramu“ i gomili drugih neutemeljenih antisemitskih predubeđenja uključujući i jednu fusnotu u kojoj stoji mogućnost, koju dopušta ova profesorka srpskog jezika i književnosti, da je predsednik Republike Srbije „Aleksandar Vučić bugojanski Cincar“.

Izgleda da su ovo počeci gorkih plodova koji su nam došli iz čitanja spisa i tumačenja nacionalne prošlosti koju nam poslednjih decenija nude dežurni „nacionalni ideolozi“, zapaljivi i napaljeni pseudoistoričari. Ovo je još jednom prilika da se preispitaju državne institucije kulture koje su davale i daju finansijsku podršku onim udruženjima koja pretenduju na dominaciju u nacionalnom nevladinom sektoru u čemu udruženje „Jadovno ’41“ sa tezom da „pronosi istinu o stradanju srpskog naroda u NDH“ želi da prednjači, barem prema ogromnoj sili koju ulaže u sajber prostor. Praksa ovog udruženja je pokazala nešto sasvim drugo, a na to štetno delovanje smo godinama ukazivali, što se poslednjih dana preobrazilo u jedan skandal i blamiranje srpskih žrtava iz Drugog svetskog rata na međunarodnom nivou.

Autor je direktor Muzeja žrtava genocida iz Beograda

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari