MOJE SELO LEPŠE OD PARIZA: Znam dvojicu koji se sad najstrašnije nerviraju kad, njima istom merom bliska, regionalna štampa priču o Stanku Subotiću Canetu iz nekog razloga, počne podatkom da je rođen u malom selu Kalinovac kod Uba. Koje i ta dvojica, nasleđem, drže za svoje. Bilo je slavnih vaspitnih vremena kad im to nije smetalo.

Oni su tad bili maloletni, petooktobarska vlast nije. Sad su ova dvojica punoletna i neće da dele isto selo sa onim istim Canetom. Ostaci petokotobarske vlasti su ambiciozniji: Neće sa njim (više) da dele istu državu. Na koju i mi ostali polažemo neko pravo.

BITI GLUP U DRUŠTVU: Jedan koji ne zna baš sve, ali tu je negde, kaže mi ozbiljno da su u jednom trenutku suvlasnici Future plus (to je ona firma kojoj je država omogućila monopol na distribuciju štampe), bili Šarić, Cane i Boda. Pošto mi je jezik često brži od lukavstva, ja zaustila da budem glupa u društvu: koji Boda? Pa se setih, velikog postoktobarskog prijatelja Hombaha. Kakav crnogorsko-srpsko-nemački poslovni kompot? Sad je Futura toliko dužna Telekomu Srbija, da bi ta firma u većinskom vlasništvu države, ladno mogla da je preuzme. I tako državu, ili bilo koju stranku trenutno na vlasti, učini monopolistom u distribuciji štampe. Ali, u Telekomu me uveravaju da im takvo što ne pada na pamet. Samo hoće svoje pare nazad. Sedimo u samom centru Beograda u restoranu koji svojim gostima nudi samo onu štampu koju ću ubuduće isključivo da kupujem, o krunisanim glavama, haljinama i cipelama, kad tu je i časopis Cod. Ostavljaj to kažem, tu je vlasnik Šarić. Ko, bre, Šarić? U impresumu lepo piše: Svetlana Šarić. Dakle, medije nije zaobišlo ono što je baš uhvatilo celu Srbiju, pa ne pušta. Postoktobarska vlast je kriminalizovana i sa tom činjenicom bi se, što pre, trebalo suočiti. I u čemu je onda problem ako su se Milan Beko i Miroslav Mišković pozajmili od Stanka Subotića Caneta da bi kupili Večernje novosti? Pa kupili su ih na Berzi. Od malih akcionara, ne od države. Doduše, uz pomoć javne akcije „država protiv Vlade Divca“. I zašto je Cane, onako hladnokrvno, bacio za užinu salonskim borcima protiv kriminala i korupcije Beka i Miškovića? Ukoliko država dokaže, a država kako smo u nekim drugim slučajevima več videli ne mora mnogo ni da dokazuje, dakle ukoliko se država uveri da Cane naprasno govori istinu, Večernje novosti su, po zakonima o oduzimanju imovine licima sa crvenih poternica, cele državne. Ali ispalo je da Cane pred balkanske zveri nije bacio samo svoje balkanske partnere Beka i Miškovića nego, ne hajući za evropske standarde (Švajcarska ionako nije u Evropi), i veoma zanimljivu, i sve zanimljiviju, nemačku medijsku kuću VAC. Koja bi opet da dokaže da je ona, a ne Cane, pozajmila Beku i Miškoviću da u njeno ime kupe Novosti i da ih oni sačuvaju dok VAC sa državom ne dogovori kako da se reši Politike, koja je važna, i pređe u Novosti, koje su još važnije. Ako VAC, a to je firma u čiju balkansku važnost, čitala sam u makedonskim VAC-ovim novinama, ni najmanje ne sumnja jedna Doris Pak, ukoliko, dakle, VAC dokaže da je on, a ne Cane, pozajmio novac „crkvenim miševima“ Beku i Miškoviću, onda je VAC, a ne država Srbija, većinski vlasnik onog malo seljačkog lista, koji čita prosečni srbijanski birač. Novosti su Beku i Miškoviću, Canetu ili VAC-u prodali mali akcionari, ali se, zarad prosečnog birača, sa kupcem tadašnja država dogovorila da ne menja uređivačku politiku. Ipak, Aleksandar Nikitović je u opoziciji. Po kojoj ceni je nimalo, daleko bilo, naivni Cane Subotić izdao ovolike nimalo, daleko bilo, naivne poslovne partnere? Sa kojima bi Srbiji najbolje bilo da nije imala posla.

VELIKI VLASNIK, MALI SAVETNIK: Kad je Željko Mitrović postao vlasnik pet odsto TV Avala, ta je kuća tu vest objavila tako gromoglasno kao da je Avalu smazao celu. Kad je sada taj gromoglasno predstavljeni suvlasnik, u istoj televiziji postao mali savetnik , medijskoj zabavi oko vlasništa više ništa ne stoji na putu.TV Avala je veliki gubitaš, kao što su i sve ostale komercijalne televizije sa nacionalnom frekvencijom. Izuzev Mitrovićeve TV PINK. Ta televizija ima kontinuiranu dobit, koja je u odnosu na 2006.godinu, 2008. bila gotovo prepolovljena. Ostale televizije svojim Đunićima, Matićima, Rankovićima, koji su se onoliko borili za nacionalnu televizijsku frekvenciju, donose samo velike gubitke. Ovih dana se očekuju rezultati poslovanja za 2009. godinu, a 2008. je TV Avala završila sa gubitkom od 499 miliona dinara, gubitak FOX televizije premašije 441,3 miliona dinara, B92 beleži minus od 248,3 miliona dinara, a Košava Predraga Rankovića Pecenija gubitak od 213,8 miliona dinara. Neki stručnjaci za marketing tvrde da se ukupan iznos sredstava koji su firme namenile oglašavanju nije bitno smanjio, a da su prihodi televizija pali usped njihove opšte nesposobnosti da prepoznaju svoga gledaoca i za njega prave program. Neki funkcioneri RRA su, međutim, pre skloni da veruju da je šest nacionalnih frekvencija za naše tržište bilo previše. Tri bi bilo puna kapa. Ali zakon je zakon.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari