Ko su lisice, a ko sove u našoj šumi? 1EPA-EFE/ANDREJ CUKIC

Režim iz dana u dan vuče najpogrešnije moguće poteze, tzv. autogolove. Sledeći pametnu mladost ove zemlje, neću imenovati nenadležnog i nebitnog. Međutim, već se dugo pitam kako je moguće da neko za koga i njegovi žestoki protivnici tvrde da je veoma inteligentan, sada povlači samo glupe poteze?

Zar inteligencija nije, između ostalog, i sposobnost prilagođavanja nepoznatom, novim, drugačijim okolnostima? Razmišljajući o tome, zaključila sam da taj mit o vrhunskoj inteligenciji proizlazi iz brkanja pojmova. Poistovećuju se lukavost, prepredenost sa inteligencijom, a inteligencija sa pameću. Poslužiću se jednom basnom da bih to slikovito dočarala.

U jednoj gustoj šumi živela je lisica, poznata po svojoj lukavosti i domišljatosti. Mogla je da prevari lovce, ukrade hranu od drugih životinja i uvek je znala kako da izvuče trenutnu korist iz svake situacije. Na vrhu najviše jele živela je sova, stara i mudra.

Sova nije bila najbrža ni najsnalažljivija, ali je posmatrala svet sa visine, uvek razmišljajući o širem kontekstu i dugoročnim posledicama. Jednog dana, lisica je došla do sove i ponosno rekla: „Slušaj, mudra sovo! Upravo sam prevarila jazavca da mi da sve svoje orahe! Rekla sam mu da je u dolini otrovna magla i da mora pobeći, a dok je on bežao, ja sam pokupila sve što je imao!“ Sova je mirno odgovorila: „Pametno, ali reci mi – šta ćeš raditi kada se jazavac vrati i shvati šta si učinila? Šta ćeš raditi kada cela šuma sazna da si prevarant?“

Lisica se nasmejala: „Snaći ću se, kao i uvek!“ I zaista, neko vreme lisica je živela udobno, koristeći svoju inteligenciju da iznova vara i manipuliše. Ali malo po malo, druge životinje su shvatile njene trikove. Više joj niko nije verovao, niko joj nije pomagao, i na kraju, kad joj je zaista trebala pomoć, ostala je sama i gladna. Sova je s visine posmatrala kako lisica luta šumom u potrazi za novim žrtvama i tiho rekla sebi: „Lukavost je brza i spretna, ali pamet vidi daleko.“

Ko su lisice, a ko sove u našoj šumi? 2

Svaka basna ima pouku. Lisica predstavlja inteligenciju bez pameti – brza je, snalažljiva i zna kako da izvuče trenutnu korist za sebe, ne razmišljajući o dugoročnim posledicama. Sova, s druge strane, simbolizuje pametan način razmišljanja, gde se donose mudre odluke koje donose koristi ne samo sada, već i u budućnosti.

Ko je uistinu mudriji – onaj ko zna kako da dobije kratkoročnu pobedu ili onaj ko zna kako da ne izgubi na duže staze? Lukavi, prepredeni ljudi na koncu nanose štetu sebi (nažalost, nakon što su naneli mnoge štete drugima), koristeći svoj tip inteligencije da bi zadovoljili svoje interese. Kako jedan autor kaže: „Glupost je relativno bezbolna, ali inteligentna glupost je veoma opasna“. To je inteligencija u svrsi bezumlja.

Lukavost se može posmatrati kao evolutivno stariji, životinjski oblik inteligencije, koji je kod ljudi sofisticiraniji zbog razvijenijih kognitivnih sposobnosti. Lukavost je instinktivna, evolutivno primitivnija vrsta inteligencije. Ona je kratkoročno orijentisana, fokusirana na trenutni opstanak i rešavanje neposrednih problema. Kod životinja, ali i kod ljudi, u situacijama pretnji po život, ima jasnu svrhu – preživeti, sakriti se, prevariti neprijatelja.

Brza je i korisna za kratkoročne ciljeve. LJudi, međutim, imaju razvijeniju svest, sposobnost apstraktnog mišljenja, dugoročnog planiranja i donošenja mudrih odluka. Kroz civilizaciju i društvene norme, razvili su složenije oblike inteligencije, uključujući: emocionalnu i socijalnu inteligenciju, kao razumevanje posledica i osećanja drugih; strateško razmišljanje kao planiranje budućnosti i analizu šire slike; filozofsku i etičku refleksiju kao sposobnost promišljanja šta je ispravno, a šta pogrešno.

Dok su se neki ljudi zaglavili na nivou lukave inteligencije, koristeći je samo za ličnu korist, mudrost i pamet predstavljaju viši oblik ljudske kognitivne evolucije, neophodan za održiv život, napredak i blagostanje u sve kompleksnijem svetu.

Prethodno razmatranje nije (samo) plod subjektivnih impresija i vrednosnih preferencija. Neuronauke pokazuju da se lukavost i pamet/mudrost odnose na različite moždane strukture i načine obrade informacija.

Lukavost se oslanja na brže, instinktivne i emocionalne procese („reptilski“ mozak, limbički sistem, amigdala). Pamet i mudrost uključuju i instinkte i emocije, ali obavezno i svesno, promišljeno procesuiranje informacija (prefrontalni korteks). Lukavost često dolazi iz brzog, impulsivnog i trenutnim emocijama vođenog odlučivanja – osoba vidi priliku i odmah deluje kako bi ostvarila trenutnu korist.

Ova vrsta inteligencije ne zahteva sagledavanje šire slike i dublju analizu dugoročnih posledica. Pošto rutinski reprodukuje poznate, uvrežene obrasce, ne ume da se prilagodi novom i nepoznatom. Ona je rezime prošlosti, a ne i nacrt budućnosti.

Pamet i mudrost uključuju sposobnost analize, promišljanja, anticipiranja i donošenja razumnih, što znači i etičkih odluka.

Lukavost je brza i proračunata, ali kratkovida, kao vožnja brzim motociklom kroz lavirint – brzo i spretno manevrišeš, ali možeš lako udariti u zid. A kad si mašinovođa dugačkog voza sa mnogo vagona, svi se porazbijaju. Mudrost je sporija i promišljena, fleksibilna i kreativna, te dugoročno isplativa – ako ništa drugo, ne razbiješ se o zid. Ni sebe, ni druge.

U jeku protesta predvođenih mladih, da se lako zaključiti ko su lisice, a ko sove u našoj šumi.

Autorka je psihoterapeutkinja

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari