Mustafa i Dimitrije stoje kao opomena 1Foto: Ljiljana Bukvić/Danas

Postoje mesta na mapi sveta gde priroda nije bila štedra, ali je zato bila pravična. Tamo gde je zemlja škrta i gde se svaki plod otima od ljutog krša, rađaju se ljudi čija su leđa tvrđa od stena, a umovi britkiji od britve. Hercegovina, taj komad zemlje između sunca i kamena, iznedrila je u osvit 20. veka dvojicu džinova koji su postali arhitekte modernih snova i košmara: Mustafu Golubića i Dimitrija Mitrinovića.

Priča o njima nije samo priča o istoriji; to je dokaz da tamo gde je tlo najsiromašnije, ljudski duh raste najviše, jer nema kud nego u visine.

Dva puta iz iste kolevke

Rođeni pod istim nebom, Mustafa i Dimitrije su bili izdanci generacije koja nije priznavala granice. Obojica su u svet krenuli iz „Mlade Bosne“, vođeni onom iskonskom hercegovačkom potrebom da se ispravi nepravda. Ali, dok je hercegovački kamen jedan, njihovi putevi su se razdvojili kao reke nakon kiše.

Mustafa Golubić je postao čovek senke. Od četničkog dobrovoljca i Apisovog poverenika, preko bečkih i pariskih kuloara, do generala sovjetskog NKVD-a. Bio je čovek koji je „govorio sve jezike i poznavao sve mrakove“. Njegovo dostojanstvo se ogledalo u ćutanju. U svetu gde se izdaja prodavala za večeru, Mustafa je ostao lojalan svojoj zakletvi, prvo onoj crnorukaškoj, a potom onoj staljinističkoj, noseći u sebi onaj hercegovački inat koji ne priznaje poraz čak ni kada su noge polomljene u mučionicama Gestapoa.

Mustafa i Dimitrije stoje kao opomena 2
Dragan Vukicevic foto Screenshot nova.rs

S druge strane, Dimitrije Mitrinović je bio čovek svetlosti i reči. On nije menjao svet pištoljem, već idejom. U Londonu, gde su mu se klanjali najveći intelektualci epohe, on je propovedao o Pan-Evropi, o psihološkoj revoluciji i ujedinjenju čovečanstva. Dok je Mustafa u mraku kroio granice država, Dimitrije je u salonima širio granice ljudske svesti. Obojica su, međutim, u London i Moskvu doneli istu stvar, hercegovačko dostojanstvo koje ne dopušta da se bude drugi.

Teret koji se ne savija

Ono što „običan“ svet kod njih nije razumeo jeste upravo taj nedostatak smisla za kompromis. U svetu koji trguje principima, njihova nepokolebljivost delovala je zastrašujuće. Hercegovac ne ume da bude „malo“ lojalan; on je ili tvoj do groba, ili tvoj najteži neprijatelj.

Taj dignitet je bio njihov najveći dar, ali i njihov krst. Mustafa je stradao jer je bio previše opasan za novi poredak koji je tražio poslušnike, a ne heroje sa sopstvenim kodeksom. Mitrinović je ostao izolovan u svojoj genijalnosti, neshvaćen od mase koja radije bira sigurnost nego viziju. Obojica su platili najvišu cenu, jedan životom, drugi zaboravom, samo da ne bi morali da kažu „da“ tamo gde njihov kamen u grudima kaže „ne“.

Lekcija za budućnost

Danas, kada se uspeh meri sposobnošću prilagođavanja i brzinom menjanja dresova, Mustafa i Dimitrije stoje kao opomena. Oni su dokaz da intelekt bez karaktera ne vredi ništa, i da se prava veličina ne meri titulama, već merom prkosa koji čovek može da pruži nepravdi.

Iz hercegovačkog krša zaista najbolje rađaju samo dve stvari: pamet i kamen. Pamet da se svet razume i pokori, i kamen da se u tom svetu ostane čvrst i nepromenjen.

Mustafa Golubić i Dimitrije Mitrinović nisu bili samo špijun i filozof; oni su bili emisari jednog podneblja koje nas uči da je dostojanstvo jedina imovina koju nam niko ne može oduzeti, ali i jedina koju najlakše sami prodamo. Gledajući u njihove sudbine, otvaramo oči pred istinom: svet možda voli pobednike, ali istorija pamti samo one koji nisu pristali na kompromis sa sopstvenom dušom.

Autor je direktor Nacionalnog odbora IAESTE

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari