foto FoNet Zoran MrđaMaja Gojković potiče iz porodice koja se iz Valjeva doselila u Novi Sad. Zanimljivo je da su njen otac, brat i ona završili Pravni fakultet. Otac je radio u OZ Novi Sad kao procenitelj šteta u saobraćajnim nezgodama, po čemu je bio poznat među Novosađanima.
Politički put Maje Gojković počeo je u Srpskoj radikalnoj stranci. U vreme uspona Vojislava Šešelja radikali su u Novom Sadu brzo jačali, privlačeći deo birača nezadovoljnih tadašnjom vlašću. Kao mlada pravnica, Maja je ubrzo postala jedno od njihovih najistaknutijih lica.
Za gradonačelnicu Novog Sada izabrana je uz velika obećanja o razvoju grada. Jedan od najambicioznijih projekata bila je izgradnja nove autobuske stanice u saradnji sa ATP Vojvodinom. Međutim, Ministarstvo saobraćaja nije odobrilo plan rada nove stanice, pa je objekat ostao van funkcije. Usledila je višegodišnja sudska parnica, nakon koje je odšteta isplaćena iz budžeta grada.
Sličan epilog imao je i spor oko uklanjanja privatnih kioska. I taj slučaj završio se sudskom presudom i isplatom odštete iz gradskog budžeta.
Građani Novog Sada pamte i rekonstrukciju centralnog gradskog trga, kada su postavljene sive behaton ploče, dok su mnogi smatrali da je grad zaslužio kvalitetnije urbanističko rešenje. Tokom njenog mandata retko je odgovarala na pitanja novinara, a gradska kuća nije bila mesto intenzivnih međunarodnih kontakata.
Za vreme njenog mandata nije bilo većih investicionih projekata, dok su istovremeno organizovani skupi novogodišnji koncerti na Trgu slobode, na kojima je gradonačelnica tradicionalno igrala valcer u ponoć.
U to vreme list „Dnevnik“ objavljivao je SMS poruke čitalaca, u kojima su građani otvoreno kritikovali gradsku vlast, poredeći Novi Sad sa uspešnijim sredinama poput Inđije i upozoravajući na zastoj u razvoju grada.
Posle odlaska iz Srpske radikalne stranke Maja Gojković pokušala je da osnuje sopstvenu političku organizaciju, ali bez uspeha. Ubrzo je pristupila Srpskoj naprednoj stranci i postala predsednica Narodne skupštine Srbije, predstavljajući državu na brojnim međunarodnim skupovima.
Prošle godine imenovana je za predsednicu Pokrajinske vlade Vojvodine. Ranije je i sama govorila da je Vojvodina decenijama zapostavljena kada je reč o velikim infrastrukturnim projektima. Mnogi od njih, poput koridora Ruma – Novi Sad sa tunelom kroz Frušku goru ili završetka Kliničkog centra Vojvodine, realizuju se sa velikim zakašnjenjem.
Posle tragedije na Železničkoj stanici u Novom Sadu, u kojoj je život izgubilo 16 ljudi, veliki deo javnosti očekivao je brže utvrđivanje odgovornosti i efikasnije funkcionisanje državnih institucija.
Istovremeno, slogan „Za zemlju bez podela – Ujedinjena Srbija“ izazvao je brojne polemike. Po mišljenju autora ovog teksta, teško je govoriti o jedinstvu dok su političke podele u društvu dublje nego ikada.
Zbog toga ostaje pitanje da li Srbiji danas više nedostaju nove parole ili odgovornost, dijalog i institucije koje jednako važe za sve građane.
Autor je bivši direktor Danubiusa
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


