Kako nemački novinar pogrešno tumači nepovezane činjenice: Odgovor Dragutina Nenezića Mihaelu Martensu 1foto: Kossev

S obzirom da me je Mihael Martens blokirao na X-u, ljubaznošću redakcije Danasa imam priliku da na ovom mestu pobijem njegove tamo izrečene tvrdnje, a koje je Danas preneo u članku „Novinar Mihael Martens: Kako srpska državna statistika demantuje srpsku legendu o egzodusu Srba sa Kosova“.

Naime, tvrdnje Mihaela Martensa su školski primer logičke greške koju je njegov zemljak Artur Šopenhauer nazvao fallacia non causae et causae (obmanjivanje prihvatanjem ne-razloga kao razloga). On nasumičnim povezivanjem dve pojave koje koincidiraju (u konkretnom slučaju, smanjenja broja Srba na dva mesta – o tome više kasnije) izvodi zaključak koji je pogrešan („Oni koji govore o egzodusu Srba sa Kosova treba da govore i o srpskom egzodusu iz Srbije“).

Ako se njegove tvrdnje pažljivo analiziraju, broj ne samo logičkih grešaka je prosto zastrašujući. Pođimo redom.

Prvo, Martens ne koristi primarne izvore (koje inače navodi), već sekundarne – istraživanje nečega što se zove „Evropska inicijativa za stabilnost ESI“. Da je koristio primarne izvore, mogao bi da sazna da se zdravstveno osiguranje u Srbiji ne vezuje za teritoriju, već za osnov osiguranja.

Tako se, primera radi, neko ko je osiguran po osnovu zaposlenja u nekoj od institucija Republike Srbije koja se nalazi na teritoriji AP Kosovo i Metohija, u statistici vodi kao „osiguranik na Kosovu“, iako se možda fizički ne nalazi tamo (recimo iz razloga što je na prištinskoj poternici). Dakle, broj osiguranika na Kosovu koje Martens navodi nam ne govori ništa o tome gde se oni nalaze, i da li su i zašto otišli sa Kosova.

Martens je ipak donekle svestan toga, ali samo kada mu to ide u korist. Tako, kada priča o padu broja penzionera, on doslovce kaže „Međutim, ovaj jaz ništa ne govori o razlozima koji stoje iza pada“, ali na te razloge iz nekog razloga ne ukazuje kada je reč o zdravstvenom osiguranju, kako smo već videli.

Zatim, on kaže i „činjenica da se Srbi iseljavaju sa Kosova nakon penzionisanja nije novi događaj“, iako nam uskraćuje izvor ove pogrešne tvrdnje – svako ko je ikada posetio bilo koju srpsku sredinu na Kosovu zna da ovo jednostavno nije tačno.

Ilustracije radi, primeniću Martensov pristup na jednu njemu blisku temu. 19. decembra 2016. godine se u Berlinu desio teroristički napad u kom je život izgubilo 12 ljudi. Iste godine, prema zvaničnim statističkim podacima (koje sam, za razliku od Martensa, preuzeo iz primarnog izvora), u Berlinu je umrlo 34.050 ljudi, dok je 2015. godine ta brojka iznosila 34,278. Na nivou cele Nemačke, broj umrlih u 2015. godini je bio 925,200, dok je u 2016. godini bio 910,902.

Da parafraziram Martensa, oni koji govore o broju umrlih u Berlinu (ili smanjenju istog u 2016) treba da govore i broju umrlih u celoj Nemačkoj (i istom takvom smanjenju).

Naravno, ovo nema nikakvog smisla, između ostalog zato što se zanemaruju činjenice koje ove brojke ne otkrivaju – u nemačkom slučaju, to je teroristički napad, koji nema nikakav uticaj na ova kretanja, dok je u našem slučaju, to aparthejd koji sprovodi Aljbin Kurti sa svojim partijskim drugovima. Da, Srbi odlaze sa Kosova, kao što odlaze i iz Srbije, ali iz potpuno drugih razloga, i to je ono što Martens uporno prećutkuje.

Srbi sa Kosova odlaze zato što im se svakodnevno narušavaju osnovna prava (npr. na život, slobodu, imovinu, rad, lokalnu samoupravu itd.), i to nema nikakve veze sa razlozima zašto Srbi odlaze iz Srbije, budući da je obim narušavanja prava Srba na Kosovu neuporediv sa bilo čim u savremenoj Evropi.

Kad smo već kod odnosa Kosova i Srbije, vredi postaviti pitanje i metodološke osnovanosti Martensovog pristupa. Da li je za Martensa Kosovo Srbija, i da li po Martensu na Kosovu žive samo Srbi, odnosno zašto ne koristi podatke o odlasku drugih naroda i narodnosti sa Kosova?

Moguće zato što bi se time pokazalo da Srbi odlaze više nego što odlaze Albanci, kao što su, srazmerno svom broju, i više prisutni u kosovskim zatvorima, ili pak „zaštićeni“ većim brojem policajaca, pogotovo na Severu Kosova u poslednje tri godine.

Ne ulazeći u Martensove motive da piše ovakve besmislice, želeo bih da skrenem pažnju da je ova tema previše ozbiljna da bi se o njoj ovako pisalo. Lično verujem da su sve procene koje kruže u javnosti paušalne, te da prave cifre nikad nećemo saznati, budući da je kosovski popis 2011. godine bojkotovan na Severu Kosova, a za predstojeći popis nije izvesno ni da li će se ni kada održati, pogotovo u srpskim sredinama.

Najpribližnije procene verovatno ima OEBS, ali one, koliko mi je poznato, ne uzimaju u obzir tempo iseljavanja koji je vidljivo pojačan od kako se Kurti vratio na vlast. Upravo zbog toga, mnogo je smislenije zalagati se za prikupljanje verodostojnih činjenica pre donošenja bilo kakvih zaključaka, nego mešati Frösche und Großmütter iz sumnjivih pobuda.

Autor je pravnik

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne održavaju nužno uređivačku politiku Danasa

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari