Nisu procurili testovi, već napredna bahatost 1Foto:FoNet/ Aleksandar Levajković

U samo nekoliko meseci mladost Srbije je dva puta pokazala Aleksandru Vučiću ali i svima ostalima da Srbija možda nema sadašnjost, ali ima budućnost i ona pripada baš njima.

Prvo su predsedniku Srpske napredne stranke uši dobrano izvukli maturanti kada je diktator u svojim naporima da se obračuna sa neposlušnim građanima rešio da pohapsi mladost Srbije, a onda su u odbranu pravde, znanja i narušene akademske čestitosti ustala i deca od 15 godina.

Pri tome i jedni i drugi su mu održali lekciju o pameti, časti i moralu, pokazujući nam da u Srbiji još uvek ima dostojnih potomaka 1.300 kaplara. Mladost Srbije je iskoračila pred zlo poručivši nam da ipak nema tog Pinka i te Zadruge koji su sposobni da kao cunami prostote i amorala potope, zgaze, pljunu, ogade i zaraze baš sve u svom rušilačkom pohodu na temeljne i civilizacijske vrednosti na kojima počiva progres jednog društva.

Samo dan nakon što je Aleksandar Vučić, predsednik Srpske napredne stranke, održao jedan u nizu demagoških govora na sednici Glavnog odbora svoje partijske organizacije kritikujući bahatost svojih potčinjenih stranačkih podanika, najavljujući novu rasprodaju magle, izbio je novi napredni skandal i to ponovo sa testovima za malu maturu. Možda su roditelji današnjih maturanata pristali da žive u državi u kojoj je jedna osoba kupila diplomu i postala predsednik te država, možda je njima normalno da žive u zemlji u kojoj čovek prepiše doktorat i postane ministar, ali ova deca neće da žive u zemlji u kojoj „cure“ testovi za malu maturu.

Ova deca neće da glancaju krunu caru, ne daju da im mladost i najlepše godine iscure u kaljugu čineći blatište u ovoj zemlji žitkijim. Oni neće da svoju mladost zaglave u živom blatu po kom su gacali njihovi roditelji. Oni s pravom hoće sve i odmah. Oni su spremni da uzmu meru caru za novo odelo, ne da bi smelo kliknuli Car je go, već da bi mu gromko poručili:

„Gubi se bre zamlato što si umislila da si car!“

Jer nisu u ovoj zemlji procurili testovi. Ovde se kao cunami izlila napredna bahatost, javašluk i neznanje, napredni hohštapleraj najgore vrste, koji je od Srbije napravio Atlantidu koju nije potopila voda, već kaljuga i mulj sa dna. A ova deca su s punim pravom sopstvenu hrabrost i osećaj za pravdu upotrebila kao pojas za spasavanje pred ovakvom pošasti. Pri tome, ne spasavaju ona samo sebe, već čitavu posrnulu državu.

Jer oni neće da budu čuvari propuštenih prilika, ni heroji izgubljenih ratova, ni podanici u zemlji u kojoj testovi cure kao pelene u Juri. Oni se školuju da menjaju svet, a ne da motaju kablove za minimalac koji nije dovoljan ni za puko preživljavanje a kamoli za pelene.

I gle čuda kad u ovu svinjariju napredna vlast nije uspela da kao mirođiju gurne Đilasa, Boška, demokrate i naravno Šolaka, daj da ubaci Đilasovo kumče. Mladi Dimitrije Đorđević, vukovac i jedan od predloženih učenika za đaka generacije, dečak od petnaest godina je od gazdinih tabloidnih kerova i hijena optužen da je organizovao proteste koji gle čuda ugrožavaju vlast. Dao bi posrnuli car sve na svetu da ima makar jednog člana Srpske napredne stranke koji je elokventan kao mali Dimitrije, koji ne zamuckuje dok daje izjavu direktno za vesti, koji za razliku od cara zna da koristi i megafon i mozak.

Ali koji pre svega ima srce da istupi pred zlo i kaže mu ne dam svoju mladost, da mi je kao sitan kusur odbrojite. Dao bi car sve na svetu da mu ta deca postrojena sa zastavicama u ruci kliču kao novom Brozu. A ta deca čak ne pristaju ni da mu klimaju glavom kao njegovi partijski poslušnici na sednici Glavnog odbora dok ih tera da na more idu u Sopot. Lako se klima praznom glavom, ali se glavom u koju je marljivim učenjem nakalemljen pelcer slobode, još lakše misli. To što je među tom decom bilo i nekolicina onih koji su upalili baklje, nek ne sekira cara.

Ta deca su u svojim grudima upalila mnogo moćniju baklju i to je ono što je uplašilo cara. Ta deca su u svojim srcima upalila baklju slobode i nema te Pink pljuvačke koja će ugasiti Prometejske vatre nade za Srbiju.

Svaki iole normalan čovek shvata da se najbolji student prava od dolaska Južnih Slovena na Balkan pa do današnjih dana sapleo na testu iz matematike. I da ministar Šarčević zbog toga neće podneti ostavku. Pa nisu podneli ostavke ni zbog pogibije posade helikoptera, ni zbog Obrenovca, ni zbog naplatne rampe u Doljevcu, ni zbog prethodnih skandala sa maturskim ispitima. Jer kako reče ministar Šarčević, njegovi šefovi mu nisu ni tražili ostavku.

E, moj ministre. Građani su tvoji šefovi, a ne umišljeni carevi koji očigledno preskaču terapiju. A za tri godine, hiljade ovih koji su danas na ulicama, ovi koji danas imaju petnaest godina, postaju punoletni, stiču biračko pravo i priključuju se armiji nezadovoljnih šefova tvojim radom. Dok ovi stasaju, tvoji sadašnji poslodavci već će ti uručiti otkaz.

Boji se, ministre, pametnog sa olovkom u ruci. Nek se boje i oni koji će te naslediti u fotelji. Neki novi, bolji od tebe. Jer u rukama ove dece, olovka će postati sablja kojom će jednom za svagda mladost Srbije odvojiti dobro od zla, pamet od gluposti, poštenje od izopačene pokvarenosti, pravdu od nasilja, slobodu od ropskog roptanja i pristajanja, akademsku čestitost od prostačkog razmetanja neznanjem.

I naravno da ćemo glavni posao ipak odraditi mi, koji smo odgovorni da ovoj deci omogućimo da se takmiče znanjem a ne sa kupcima znanja. A krila leptira nek stasaju u krila sokola, u krila slobode.

Srbijo, hiljadili ti se ovakvi sinovi i kćeri. Računamo na vas.

Autor je organizator protesta „1 od 5 miliona“ u Kruševcu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari