Novi izvori energije ili ugalj "obogaćen" zemljom 1Foto: Privatna arhiva

Sunce nam, kažu naučnici, već pet milijardi godina šalje energiju koja je dugo bila dovoljna bićima na zemlji da lagodno žive. Kad se pojavio čovek, par sekundi tog kosmičkog vremena mu je to bilo dovoljno, a onda je počeo da čeprka po zemlji, vodi i vazduhu i da traži preko hleba pogaču – nove izvore energije.

Danas je čovečanstvo doguralo dotle, da je od početka industrijske revolucije i pronalaska nafte i gasa, potrošilo oko 500 biliona tona fosilnog goriva izbacivši u atmosferu toliko ugljen-dioksida da se prosečna temperatura na zemlji podigla za jedan stepen, zagadila se voda, zemlja i vazduh. Predviđa se, da, ako potroši drugih 500 biliona tona, a proces se odvija mnogo brže nego ranije, pa bi se to moglo dogoditi za narednih 30 do 50 godina, posledice će biti katastrofalne i nepopravljive. Civilizacija, kakvu poznajemo bi u tom slušaju, nestala.

Energija je sila koja postoji svuda oko nas, ali i u nama.

Čovek počinje ponovo da se vraća energiji sunca, vode i vetra i da ih koristi više i pametnije, jer su ostali energenti, a pogotovo nuklearni, pokazali i svoje ružno lice, ali ne mogu da zadovolje ni približno naše potrebe, prevashodno pretvorene u električnu energiju.

Moj pokojni otac, koji je dve trećine radnog veka proveo u „Elektrosrbiji“ radeći danonoćno na tzv. planskim cenama električne energije, uštedi i održavanju sistema, govorio je uvek: „Struja je plemenita energija i ne sme da se troši za grejanje. Mora da se štedi za mnogo važnije stvari“. U martu je već nabavljao ugalj i drva za sledeću zimu.

Upravo sam završavao vojni rok 1968, kao već diplomirani inženjer u obrenovačkoj kasarni, kad su nedaleko od nje počeli iskopi za temelje termoelektrane „A“. Nisam ni sanjao da ću se već u oktobru te godine naći ponovo na tom mestu i učestvovati u gradnji tog giganta. Na njoj su radile firme iz čitave tadašnje Jugoslavije i prvi blok je već bio gotov 7. marta 1970, a poslednji, šesti, 26. decembra 1979. U međuvremenu je krenula i TA „B“, ali i hidroelektrana „Đerdap 1“ na kojoj sam proveo nekoliko puta po dve nedelje, radeći na sali u kojoj su bili generatori, i na prevodnicama.

Sve je to izgradila naša pamet i naši radnici. Sve, osim generatora, ali smo osamdesetih, napravili i naš prvi generator. Ko se ne bi i danas setio ing. Kudića koji je u kancelariji na gradilištu Đerdapa, imao gvozdeni krevet i nije išao kući tri godine, sve dok nije pregradio Dunav. Ili zidara iz Zenice i Crne Trave koji su ozidali one ogromne dimnjake na termoelektrani u Obrenovcu i koji se iz aviona vide već iznad Durmitora. Kada je sistem 1983. bio zaokružen pod nazivom TE Nikola Tesla, sačinjavale su ga termoelektrane A i B kod Obrenovca, instalisane snage 1765,5 megavata, Kolubara u Velikim Crljanima i Morava kod Svilajnca. Sa ukupno 14 generatora, snage 3.286 MW, bio je to najveći proizvođač struje u jugoistočnoj Evropi, sa godišnjom proizvodnjom od 16.400 GWh, sopstvenom železnicom koja je godišnje prevozila 37 miliona tona lignita sa kopova.

U Miloševićevo vreme, rabili su ga nemilosrdno, ne ulažući ništa i kupujući socijalni mir. Za vreme NATO bombardovanja nije radila samo jedna dan. Kolubara je bombardovana, ali su nam i na visokonaponske prenosne kablove, bacali grafitne bombe koje su izazivale velike kvarove.

Međutim, bilo je još uvek dobrih kadrova i radne snage koja je to brzo otklanjala. Pokojni predsednik Đinđić je posle 5. oktobra, čim je njegova vlada dobila pomoć, gotovo sve uložio u revitalizaciju blokova, znajući koliko je to važno. Imali smo dovoljno struje i za naše potrebe i za izvoz.

Sve ovo pričam zbog sadašnje vlasti. Ona se u tom pogledu potpuno obrukala. Ne shvatajući šta su prioriteti, nije ulagala gotovo ništa, a sistem prepustila partijskim i potpuno nestručnim kadrovima koji su u najtežem trenutku, kada je cena struje kao berzanske robe višestruko skočila, doveli do kolapsa najveću elektranu. Nismo mogli da poverujemo, da čovek koji zna da i za pečenjare treba dobar ćumur, dozvoljava da se u ogromne peći dovozi i ugalj sa mnogo zemlje i poliva mazutom, da bi to gorelo.

Počeo je uvoz zbog nepopravljivih kvarova za kratko vreme, potrošeno je, neki kažu pola milijarde evra, naki pominju i čitavu milijardu, a sada se najavljuje veliko poskupljenje.

Šta drugo da kažem nego: „Ne daj se TENT, stara damo iz Obrenovca! Doći će neko pametan da te digne. Možda ćeš, kakva vremena dolaze, onom ogromnom količinom vrele vode koja se izliva u Savu, grejati osim Obrenovca, još i pola Beograda, što je i bila naša ideja kad smo te gradili!“

Autor je arhitekta iz Beograda

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari