Mislim da nije u redu što mnogi prekaljeni borci za ljudska prava, po blogovima, nekako s visine i s nipodaštavanjem gledaju na najskorije istupe Jelene Karleuše u javnosti postavljajući pitanje:


Kako neko sa jednim tekstom u novinama, za jedva pismene, uspe da učini, za ljudska prava i slobode, skoro isto kao njihov dugogodišnji rad i žrtvovanje?

Jednostavno, obratila se uličnim slengom, ali jasnim političkim jezikom onima do kojih, niko drugi sa svojim nadmeno akademskim pristupom ne može da dopre. J.K. je iznela, bez kalkulisanja, bez predrasuda, svoj ljudski stav, hrabro i jasno se stavila u odbranu, pojedinca, čoveka kao jedinstvenog i neponovljivog bića. To što se njen stav da je čovek jednako čovek, poklapa samo sa političkim programom LDP-a, i nekih nevladinih organizacija, samo pokazuje koliko je tužna slika društva. I ona u takvim okolnostima, koje podsećaju na početke devedesetih, poklanja svoju, ne malu, popularnost odbrani manjinskih i najugroženijih grupa.

Drago mi je kad vidim da postoji neko ko može da zaboravi ono što su ga učili roditelji, ono što je naučio u školi, ustaljene vrednosti koje mu je bolesno društvo nametnulo i hrabro posluša svoje srce, upozna novo društvo i ne bojeći se ni pada ni visina, promeni svoj, naizgled, udoban život.

Jedno je sigurno, hrabar i promenjen život, bez tabua i predrasuda, budi emocije i menja društvo ka otvorenosti i novim mogućnostima.

Možda sam naivan, nema veze, varali su me i varaće me, ali to nije razlog da ne verujem da ima ljudi koji nisu samo nakazne tvorevine od straha i pristajanja…

Omar Karavdić, Beograd

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari