Kosovo, četvrt veka posle: Prilika za novu generaciju 1foto (BETAPHOTO/MILAN OBRADOVIĆ)

Već dugo, predugo živimo u nekim zadatim okvirima, kao u nekom istorijskom usudu koji smo prihvatili kao neminovan, umesto da mu se suprotstavimo i pokušamo da budućnost kreiramo sami, preuzimajući odgovornost za tu buduću istoriju. Svako sutra je već „danas“, a potom i „juče“.

Kakvo će biti sutra zavisi i od nas i od onih kojima koncepti da je sve zadato, drugim rečima koncepti „sudbine“, odgovaraju iz različitih razloga, najčešće lukrativnih, skrivenih iza patriotskih parola i izliva ljubavi prema narodu i državi. Njih treba razotkriti, ismejati i onemogućiti.

Pišem ovaj tekst motivisan studentskim skupom u Kraljevu „Sve se vidi na Vidovdan“, kojem sam prisustvovao kao neko rođen u Kraljevu i kao neko ko podržava studentski pokret. Reakcije na govore i govornike jednog dela opoziciono opredeljene javnosti, kao i eho samih govora, bili su mi dodatni motiv da predložim studentima, ali i opozicionoj javnosti koja ih kritikuje, malo drugačiji pristup ovom problemu.

Kosovo, četvrt veka posle: Prilika za novu generaciju 2
Rade Marković Foto: Privatna arhiva

Pre toga, kako bi rekli u Dnevniku na N1, nekoliko bitnih činjenica.

Većina studenata koji učestvuju u ovom jedinstvenom društvenom projektu rođena je nakon 2000. godine i lično, ali i generacijski, nema nikakvu odgovornost za ratove devedesetih i sumanutu politiku srpskog političkog vrha, ako se to može nazvati politikom, a ne epohalnom glupošću i političkom i ljudskom bestidnošću.

Ova činjenica, dragi studenti, oslobađa vas da problemu položaja srpskog naroda na Kosovu (a zašto ne i albanskog) priđete oslobođeni opterećujućih konvencija koje su formirane selektivnim korišćenjem istorije, a po mom skromnom sudu s ciljem da se rešavanje realnih problema onemogući i da na zamrznutom sukobu paraziti i jednog i drugog režima nastave svoju parazitsku egzistenciju.

Da pojednostavim, preporučujem uspostavljanje veza sa albanskom mladošću na Kosovu, sa srpskom zajednicom i severno i južno od Ibra, detektovanje stvarnih problema i Srba i Albanaca na Kosovu, kao i zajedničko delovanje uz saradnju i međusobno uvažavanje. Nacionalističke, tačnije kvazinacionalističke i kvazipatriotske snage i u Srbiji i na Kosovu pretnja su vašoj – i srpskoj i albanskoj – budućnosti, i na Kosovu i u Srbiji. Logično je da, pošto imate istog neprijatelja, tražite rešenja zajedno, van trasiranih staza koje su projektovane da budu neuspešne u ime neograničene pljačke.

Druga činjenica koja mi se čini važnom i koja me ohrabruje jeste da studenti, odnosno mladi ljudi uopšte, imaju značajno veći demokratski potencijal u odnosu na prethodne generacije, kojima pripadam. Strpljenje da saslušate nekoga sa kim se ne slažete, uvažavanje prava na različito mišljenje i posvećeno sprovođenje odluka koje su donete, čak i od strane onih koji su imali drugačiji stav, odlika su iznenađujuće demokratske zrelosti. Otuda verujem u potencijal studentskog pokreta za postizanje kompromisa koji će biti u javnom interesu.

Mentalna osobina koja ovde često preovlađuje jeste sindrom „Živorad“: Živorad, ako u pregovorima nije dobio sve, nije dobio ništa. To je pravi temelj za život u vanrednom stanju. Radikalizam je ovde preovlađujuće osećanje, bilo da se radi o građanskim aktivistima, demokratskim političkim partijama, nezavisnim intelektualcima ili radikalima kao paradigmi antidemokratskog scenarija.

Izvinjavam se onom, po mom mišljenju, manjem broju ljudi koji su posvećeni dijalogu i koji ne proglašavaju svaki kompromis izdajom, već pokušavaju da omoguće odvijanje društvenih procesa bez stalnog sukoba.

Pa eto, dva su saveta: prići problemu Kosova na nekonvencionalan način koji ne vodi u sukob i strpljivo negovati kulturu dijaloga, što vam je, čini mi se, prirodno, uz ispravljanje grešaka kojih će svakako biti. Odlazak na lice mesta i razgovor i sa Srbima i sa Albancima će, nadam se, biti nastavljen. Možda iznedri neka rešenja koja se neće svideti tiranima ni tamo ni ovde.

Što se Živorada tiče, nadam se da se on polako seli u prošlost.

I da, da ne zaboravim:

STUDENTI POBEĐUJU!

Autor je vajar

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari