Onaj ko ima podatke - pobeđuje na izborima: Analiza Ane Toskić Cvetinović 1(BETAPHOTO/BRANISLAV BOZIC)

U vreme pisanja ovog teksta predstavnici izborne liste „Srbija protiv nasilja“ nalaze su se u Republičkoj izbornoj komisiji, a veliki broj građana i ispred nje, ukazujući na masovne nepravilnosti na dan ranije održanim izborima.

Veliki deo primedbi odnosio se na manipulacije biračkim spiskom – pozive za glasanje dobijala su lica koja trenutno, ili nikada nisu ni živela na datim adresama, a građani su učestalo prijavljivali i da su se njihovi preminuli srodnici, iako ranije obrisani, sada opet našli u evidenciji.

Utvrđivanje stvarnog stanja i uticaja ovakvih slučajeva na konačan ishod izbora zahteva temeljnu reviziju biračkog spiska. Koju nadležni, i pored više inicijativa, odbijaju da izvrše.

Međutim, sumnje na manipulacije biračkim spiskom samo su jedan od slučajeva mogućih zloupotreba javnih evidencija i podataka građana koji se u njima nalaze tokom ovog izbornog procesa.

Još i pre zvaničnog početka kampanje, u oktobru, oko milion i sedamsto hiljada penzionera primilo je pismo sa potpisom Aleksandra Vučića.

U pismu, bez naznake funkcije pošiljaoca, penzioneri su obavešteni o predstojećoj jednokratnoj pomoći i uvećanju penzija, ali im je ukazano i na pojedina dostignuća aktuelne vlasti, buduće izazove i značaj odgovornog postupanja birača na predstojećim izborima.

Na pitanje odakle predsedniku pristup bazi sa adresama svih penzionera u zemlji, odgovor će dati nadležne institucije, pre svega Poverenik za informacija od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, koji je najavio nadzor povodom ovog slučaju.

Jasno je da ovakvu bazu može imati samo Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO), pa je prva sumnja da je upravo iz ove ustanove baza dostavljena predsedniku. Ili vladajućoj stranci.

Ako se utvrdi da je došlo do nezakonitog ustupanja baze, može biti pokrenut prekršajni postupak protiv PIO fonda, a u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti, ali i krivični postupak protiv lica koje je izvršilo delo neovlašćenog prikupljanja ličnih podataka.

Podsetimo, zbog sličnog slučaja, 2018. godine Poverenik je inicirao prekršajni postupak protiv PIO fonda i podneo krivičnu prijavu protiv NN lica zbog nezakonitog prikupljanja ličnih podataka. Tužilaštvo i dalje prikuplja informacije o ovom slučaju, i postupak je još uvek u predistražnoj fazi.

Zvaničnim početkom kampanje stvari su se ubrzale. Tokom prikupljanja potpisa za izborne liste, više građana javno je posvedočilo da su se njihovi podaci, uključujući i potpis i očitanu ličnu kartu, našli na spiskovima za izborne liste koje oni nisu podržali.

Ako se utvrdi da je ovo zaista bio slučaj (a što je posao, pre svega, tužilaštva), to bi značilo da je neko iz samog sistema zloupotrebio svoja ovlašćenja, iskoristio podatke građana na nezakonit način, i učestvovao u falsifikovanju njihovih potpisa.

Zbog ovakvih, flagrantnih povreda, ispod radara su ostali „klasični“ slučajevi nezakonitog korišćenja podataka. I u ovoj kampanji, građanima su na vrata dolazili stranački anketari, uglavnom sa već pripremljenim spiskom stanara.

Ana Toskić Cvetinović
foto FoNet Ana Paunković

I dalje se spekuliše o tome da stranke, pre svega one na vlasti, poseduju kopije biračkih spiskova, a nije poznato ni koje sve podatke sadrže baze sigurnih i kapilarnih glasova.

Pozivi i poruke dolazile su i onima koji nikada konkretnoj stranci nisu dali svoj kontakt. Takođe, građani su prijavljivali i da su primali pozive od strane marketinških agencija sa sumnjom da se ne radi o istraživanju na slučajnom uzorku, već o ciljanoj akciji zasnovanoj na uparivanju podataka iz više izvora – biračkog spiska, telefonskog imenika, stranačkih baza, itd.

Podsetimo, Zakon o zaštiti podataka o ličnosti propisuje jasna pravila u pogledu zakonitosti obrade podataka o ličnosti. Međutim, utisak je da se ova, i druga pravila zaštite podataka o ličnosti, prećutno stavljaju van snage tokom predizbornih kampanja.

Nažalost, najveći broj slučajeva završava se na (uglavnom osnovanim) sumnjama i uznemirenju građana koji retko iniciraju postupke kako bi se utvrdilo stvarno stanje stvari i konstatovale povrede prava na zaštitu podataka o ličnosti.

Tužilaštvo ove postupke pokreće još ređe, a kada se to i desi, kao u slučaju PIO fonda iz 2018, postupci traju dugo, neretko i zastare. U prekršajnim postupcima, izrečene kazne nemaju odvraćajući efekat.

Na primer, u toku izborne kampanje u opštini Medveđa 2019. godine, Miša Vacić je snimio i objavio na društvenim mrežama lične podatke korisnika narodne kuhinje u ovoj opštini.

U prekršajnom postupku je utvrđeno da je ove podatke Vacić dobio od Crvenog krsta Medveđa, koji je kažnjen sa 50.000 dinara. Prema dostupnim informacijama, Vacić nije odgovarao za ovaj incident.

Čini se da je vladajuća većina prepoznala važnost izreke iz naslova ovog teksta, a koja dolazi iz sveta nauke o podacima, algoritmima i veštačke inteligencije – ko ima podatke, pobeđuje. Međutim, gotovo je sigurno da tvorci ove sentence nisu imali u vidu zloupotrebe kojima danas svedočimo u Srbiji.

Rukovanje nije sinonim za manipulisanje podacima, a kontrola nad javnim evidencijama podrazumeva visok nivo odgovornosti za bezbednost podataka građana.

Zbog niza uočenih zloupotreba tokom ovog izbornog procesa, pitanje je da li će povrede podataka o ličnosti uopšte doći na dnevni red nadležnih organa. Ali ako se to i desi, šteta u vidu potpunog nepoverenja građana u izborni proces, već je načinjena.

Autorka je izvršna direktorka organizacije Partneri Srbija

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari