Pocrvene li nekad zelene neistine o Marini Dorćol: Autorski tekst Miše Brkića 1Foto: FoNet/Marko Dragoslavić

Možeš lagati neke ljude sve vreme, možeš lagati sve ljude neko vreme, ali ne možeš lagati sve ljude sve vreme. Vrlo često, slušajući političare-populiste u Srbiji, čovek ne može a da se ne seti ovih reči Abrahama Linkolna.

Deo javnosti nenaklonjene režimu s pravom ukazuje i dokazuje da se vladajuća nomenklatura vrlo često služi notornim neistinama.

One (neistine) lako se ”gutaju”, naročito ako dobro zveče i podilaze ”niskim strastima” običnih potrošača.

Pošto se taj model olakog zavođenja naroda pokazao uspešnim, ni kritičari režima (naročito opozicioni prvaci) nisu mnogo gadljivi na korišćenje notornih neistina kao populističkih poštapalica.

Skoro mi je dopao šaka jedan takav primer.

Visoki funkcioner stranke Zeleno-levi front i član Privremenog organa koji upravlja Beogradom Dobrica Veselinović tvitnuo je na svom X nalogu objavu ”iz edicije: prodaja parcela u vlasništvu grada u Marini Dorćol od po 1.050 evra po kvadratu… (plus popust od 30% za jednokratnu uplatu)”, s priloženim faksimilom odluke Privremenog organa.

Pocrvene li nekad zelene neistine o Marini Dorćol: Autorski tekst Miše Brkića 2
foto Radenko Topalović Danas

Iz faksimila se vidi da je ukupna površina tog zemljišta 3.934 kvadrata i da mu je cena 484.170.086 dinara, odnosno 1.050 evra po kvadratu.

(Inače, Marina Dorćol je buduće stambeno naselje čiji je investitor beogradska filijala češke kompanija Sebre koja je u novembru 2019. godine kupila oko 40.000 kvadratnih metara tog zemljišta na javnom nadmetanju u Direkciji za gradsko građevinsko zemljište i izgradnju Beograda za nešto manje od 32 miliona evra.)

Na prvi pogled, objava je u skladu s Veselinovićevim obećanjem od 31. oktobra prošle godine da će dan ranije osnovani Privremeni organ ”imati oči i uši opozicije”. Za svaku pohvalu. Ali…

Objava na mreži X nema, međutim, samo informativnu funkciju, ona je mnogo više spin pušten da ”zamuti” istinu. Iz nje se sugeriše, što su pojedini mediji iskoristili i objavili, da s tom prodajom nešto nije u redu – nije išla redovnim putem, odnosno nije bilo tendera, već je zemljište otuđeno neposrednom pogodbom (što se, inače, jasno vidi iz faksimila Rešenja Privremenog organa).

Taj spin s društvene mreže Veselinović zatim razrađuje i nadograđuje u izjavama za medije a u toj temi sadržani su svi ”začini” potrebni za obmanjivanje javnosti.

”To su neka četiri hektara najvrednijeg gradskog zemljišta na obali reke, na Dorćolu, koje uključuje i zaštićene objekte kao što je termoelektrana Snaga i svetlost koji je kulturno-istorijski spomenik. Sada se ovom odlukom Privremenog organa dodatno prave ustupci kako bi investitor tu napravio ekskluzivno stambeno poslovni kompleks.

Ne postoji zaštita javnog dobra, kao što je obala reke, već se, kao u slučaju Beograda na vodi, ono ustupa investitoru koji će od toga napraviti zatvoreni, ekskluzivni deo grada na kojem može mnogo da zaradi“, grmi funkcioner Levo zelenog bloka u medijima, potencirajući nemerljiv gubitak za Beograd jer se radi o priobalju.

A šta je istina?

Grad Beograd sproveo je uobičajenu proceduru ”Ispravke granica susedne katastarske parcele”, odnosno prodaju nekoliko susednih, manjih parcela (veličine od 24 kvadrata do 1.204 kvadrata) i njihovom pripajanju većim parcelama koje su već u vlasništvu kompanije Sebre.

Ta prodaja sprovodi se bez tendera po Zakonu o planiranju i izgradnji, član 100, stav 1 tačka 2.

Dakle, Grad Beograd nije mogao da proda nikom drugom, niti iko drugi može da kupi tih sedam malih parcela (koje ne ispunjavaju uslove da budu klasifikovane kao građevinske parcele i na njima kao takvima niko ništa ne bi mogao da gradi) osim vlasnika susedne, veće parcele.

To objašnjava zašto u takvim slučajevima nema tendera, već se prodaja jedino može obaviti kroz direktnu pogodbu.

Idemo dalje. Šta znači da će naselje Marina Dorćol biti ”zatvoreni deo grada”. Ništa. Notorna neistina.

Po zakonu tako nešto ni teoretski nije moguće.

Obala reke je javno dobro i pristup se nikome ne može ograničiti.

A ko god je pogledao render projekta i pročitao izjave autora jasno je mogao da zaključi da je Marina Dorcol koncipirana kao potpuno otvoreno naselje, koje će sadržajima i arhitekturom transformisati taj deo Beograda i privlačiti posetioce koji nisu njegovi stanari (obnova keja u dva nivoa, vodeni sportovi, biciklističke staze, trg oko akvatorija, restauracija crpne stanice, park ispod krana, galerije, restorani, kafei, prodavnice).
Idemo dalje.

Kaže Veselinović da prodaja zemljišta ”uključuje i zaštićene objekte kao što je termoelektrana Snaga i svetlost koji je kulturno-istorijski spomenik”. Notorna neistina.

Termoelektrana Snaga i svetlost ne pripada naselju Marini Dorćol, nalazi se na susednoj parceli i jedino kran elektrane prelazi preko parcele naselja.

U javnosti već dugo cirkuliše ideja o Termoelektrani kao budućem muzeju Nikole Tesle, a ona je u međuvremenu, nažalost, služila kao stecište sumnjivih grupa zbog čega su je izbegavali stanari okolnih naselja i propadala.

Zgrada je nedavno očišćena o trošku kompanije Sebre, iz nje je izvučeno 100 kamiona raznog šuta.

Kompanija Sebre platila je i izradu studije statike zgrade i ponudila Gradu donaciju projekta rekonstrukcije.

Sva ova razjašnjenja nisu zaustavila agilnog zeleno levog jurišnika.

Umesto teme ”prodaja bez tendera” (koja je raskrinkana kao notorna neistina), on se zatim fokusira na temu ”niska cena”: ”Najvrednije gradsko zemljište prodaje se po veoma niskoj ceni jednom privatnom investitoru…

Odluka Privremenog organa grada Beograda da firmi koja je vlasnik Marine Dorćol proda zemljište koje se naslanja na nju po ceni od 1.050 evra po kvadrate je nastavak prakse da se po veoma niskoj ceni investitorima prodaje najvrednije zemljište”.

Po ”veoma niskoj ceni”!!! Da li to znači da je cena određena odokativno?

Notorna neistina. Cenu od 1.050 po kvadratu odredio je nadležni gradski organ zadužen za procenu, po usvojenoj i poznatoj metodologiji. S obzirom da većina tih malih, susednih parcela ne ispunjava uslove da budu klasifikovane kao građevinske parcele, stručnjaci koji se bave tim poslom tvrde da je Grad Beograd od tog posla profitirao jer je za 4,1 miliona evra prodao ”restlove” zemljišta koje je imalo vrednost samo u kontekstu pripajanja većoj, susednoj parceli.

Ne mareći za upozorenja Abrahama Linkolna, frontovski pristup bio je pre 80 godina dobitna kombinacija za učvršćivanje vlasti manipulisanjem radnim ljudima i građanima.

Nažalost, vlast i danas slično funkcioniše.

Ali, ako u vreme Narodnog fronta nije postojala opozicija ne znači da danas zbog zelene opozicije treba da crvenimo.

Autor je novinar

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari