Ustav, u članu 55. st. 1. i 2, jemči građanima slobodu političkog, sindikalnog i svakog drugog udruživanja. Ona nije uslovljena prethodnim odobrenjem. Dovoljno je da osnivači, na način određen zakonom, upišu svoje udruženje u registar kod nadležnog državnog organa. Danom upisa udruženje postaje pravno lice i može početi sa radom.

Ovo je higijena udruživanja. Ali, Ustav se bavi i njegovom patologijom, jer sadrži odredbe o zabrani udruživanja. One su ovih dana u fokusu javnosti zbog pokrenutog postupka zabrane Nacionalnog stroja i najave postupka zabrane Otačastvenog pokreta Obraz. Prema onome što javnost zna, ovim organizacijama je zajedničko što svojim delovanjem ugrožavaju ljudska i manjinska prava i podstiču rasnu, nacionalnu i versku mržnju, a razlikuje ih to što je Obraz registrovano, a Nacionalni stroj neregistrovano udruženje.

To što ih razlikuje, bitno utiče i na nadležnost Ustavnog suda u suzbijanju njihovog delovanja.

Prema članu 55. stav 4. Ustava, Ustavni sud može zabraniti udruženje čije je delovanje usmereno na nasilno rušenje ustavnog poretka, kršenje zajemčenih ljudskih i manjinskih prava ili na izazivanje rasne, nacionalne i verske mržnje. Ako to učini, udruženje više ne može ni postojati ni delovati. Ali, to se može desiti samo udruženju koje je prethodno nastalo upisom u registar nadležnog državnog organa. Pošto Nacionalnog stroja nema u tom registru, ovo udruženje formalno ne postoji. Postoji samo faktički, ali to nije dovoljno za ustanovljenje nadležnosti Ustavnog suda, kome je republički javni tužilac, u smislu člana 80, stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, podneo predlog za zabranu.

U formalnom smislu, udruženje nastaje danom upisa u registar nadležnog organa, na osnovu člana 10. stav 3. Zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana. Koliko je taj upis važan vidi se i po tome što je brisanje upisa, članom 81. Zakona o Ustavnom sudu, predviđeno kao jedina posledica zabrane koju taj sud izriče.

U Republičkom javnom tužilaštvu kažu da organizacija koja nije registrovana ne može biti ni ukinuta (Politika, 10. oktobra 2008), ali da joj se može zabraniti delovanje: uskraćivanjem internet sajta, onemogućavanjem rasturanja propagandnog materijala, sprečavanjem okupljanja i suzbijanjem nacionalne i rasne mržnje. Može, ali ne intervencijom Ustavnog suda, većdrugih državnih organa.

Zabrana delovanja organizacije koja formalno ne postoji, moguća je i na osnovu člana 55. stav 2. Ustava. Ova odredba zabranjuje tajna i paravojna udruženja samim svojim iskazom. Pošto neregistrovana udruženja i pomenuto tužilaštvo stavlja u kontekst tajnih organizacija (Politika od navedenog datuma), za zabranu delovanja Nacionalnog stroja nije potrebna nikakva odluka Ustavnog suda. Korišćenje internet sajta i rasturanje propagandnog materijala sa zabranjenim sadržajem može biti sprečeno odlukom organa koji primenjuje propise o zabrani distribucije informacija iz čl. 17. do 25. u vezi sa članem 11. Zakona o javnom informisanju. Okupljanje građana radi zabranjenih ciljeva može biti sprečeno merama organa koji primenjuju propise o zabrani skupova iz čl. 9. do 12. Zakona o okupljanju građana. Širenje nacionalne i rasne mržnje može biti sprečeno primenom propisa o krivičnoj i prekršajnoj odgovornosti.

Nadležni državni organi treba da deluju i kad Ustavni sud donese odluku o zabrani udruženja, a ono nastavi da radi uprkos brisanja iz registra.

Slučaj Obraz je drukčiji. To udruženje je registrovano, pa postoji kao pravno lice. Zato bi i moglo biti „na tapetu“ Ustavnog suda.

Autor je redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta Union

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari