Računi u vreme korone 1Foto: Pixabay/Sakurayim

Da li vam je padalo na pamet u poslednjih nekoliko godina, a posebno sada, u vreme korone, da kao penzioner u velikom gradu dignete ruke od svega, pronađete u polupraznoj Srbiji parče zemlje, kupite neku napuštenu kuću za bagatelu i pokušate da živite kao nekada.

Znam da jeste. A evo i zašto.

Slučaj prvi

Redovno plaćate sve račune koji stižu sve veći i veći.

Gledate da porez na ono malo imovine što ste stekli platite uvek na vreme, a onda vam, krajem godine, iz Poreskog odeljenja opštine stigne opomena, sa zaračunatom kamatom na jednu ratu iz maja meseca, koju navodno niste platili.

Pregledate sve uredno složene uplatnice, ništa ne nedostaje.

Posle nekoliko napornih odlazaka, čekanja u redovima, u Poreskom kažu da je vaša rata uplaćena u Aleksinac, greškom Pošte.

U pošti pišete zahtev za povraćaj novca, to traje danima i kad na kraju stigne, sve je u redu, ali ko će da plati kamatu.

Trebalo bi da to pošta uradi, ali da ne bi ste opet išli pet puta, podnosili zahteve, platite vi, ni krivi, ni dužni.

Slučaj drugi

Živite sami sa suprugom i odjednom, jednog meseca stigne račun „Infostana“ u kome piše da ste potrošili 169 kubika vode!

A u proseku trošite dva do tri kubika.

Pet puta idete u gradski vodovod, oni kažu kako mere samo ukupnu potrošnju zgrade, a da na stanove raspoređuje navedeni „Infostan“.

Tamo sležu ramenima, kažu, platite vi, da ne bi išla kamata, a komisija će da izađe, da utvrdi šta je.

Pregledate sa drugim stanarima sve instalacije, nigde ništa ne curi, a i njima ogromni računi, kao da smo polivali ulicu mesec dana!

Otrežnjenje donosi jedan stari, predivan tekst Božidara Mandića koji vam, isečen iz lista „Danas“ od pre par godina, obavezno mora stajati na zidu i dan-danas. A on kaže:

„Računi su postali porodični akcidenti. Stižu brže od vremena. Oko njih nastaju svađe i množi se nezadovoljstvo. Kao da smo postali zarobljenici razmišljanja o prohujalih trideset dana. Iz meseca u mesec, novac sve upornije beži od nas. Najčešće, malo ostaje za život, pa se zato zadužujemo unapred trošeći sebe. Budućnost zbog toga i postaje neizvesna, jer trošimo naredno vreme unapred. Ljudi dobijaju stresove, koliko vreme brzo prolazi kad plaćamo i koliko sporo kad nas plaćaju. To je moto savremene, nepravedne ekonomije. Za tren protekne voda u cevima stanova, struja, stanarina, računi za internet, kablovsku, kredit, sve nas tera da trčimo za nedostižnim. Ali možda je najgori račun to što živimo u pogubnom vremenu računara. Što život ne vredi ništa, a čoveka spremaju da bace na đubrište. Naša šansa u epohi bez nade je da sami sebe prevarimo, a i one koji misle da još dugo treba da izdržimo. Spas je biti nezavisan u odnosu na ono na šta si pristao.“

Kako da se spasete?

Pa bežite dok još imate snage i pameti, zemlje ima napretek!

Dovoljne su vam dve prostorije, sa dva sijalična mesta i stari radio „Tesla“ sa originalnim „Filipsovim“ delovima.

I samo za to plaćate račune!

Kupite dobri stari „smederevac“, pet metara drva još u martu, za sledeću zimu.

Ne može nažalost da vam istruže Šiptar Baki, davno je umro, a njegovi unuci su intelektualci i Kosovo više nije Srbija, ali naći će se neko.

Zapatite nekoliko kokošaka, ugojite jedno svinjče do decembra, posejte dve-tri leje luka i zeleni, operete staru kacu za 100 kila kupusa i složite ga oko 8. novembra, sa tri kila soli.

Sigurno ćete naći dve-tri šljive „madžarke“ koje još rađaju, taman za desetak tegli pekmeza.

Uhvatite dva-tri roja pčela i oformite tri košnice, svaka će vam dati po 15 kila meda.

Verujte mi na reč, još rađa po neka stara jabuka, domaće sorte „budimka“, pored puta Kragujevac-Kraljevo, niko ih nikada nije prskao.

Petkom, zabacite udicu u potok, uhvatićete nekoliko krkuša, dovoljno da se isprži, jer se tog dana posti.

A mleko će vam dati svaki seljak, jer ga i onako daju budzašto.

Verujem da niste zaboravili kako se kiseli, trebaće vam za sarmicu od zelja koje raste svuda oko kuće.

Naberite u julu divlje nane, majčine dušice i lipe i osušite ih na suncu za čaj i začin, hajdučke trave za rane i divljeg bosiljka za komarce.

Na posekotinu privijajte samo bokvicu, jer je ima u izobilju, a na udareno mesto crni luk.

Učinite ovo odmah, jer nemate od koga da dobijete koronu, pošto su sela prazna, a uskoro će vam stići računi koje nećete moći da platite!

Autor je arhitekta iz Beograda

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari