Treći čin

Ali, eto… Ono što se zatim desilo je da sam pod utiskom stradanja glavnog glumca sanjala čudan san.

Sanjala sam da sam u pozorištu koje nema zgradu, već je tu svuda oko nas!

Evo radnje ukratko!

Prvi čin: Glavni glumac je uzvišeno tragičan, u stalnom sukobu sa svim ostalim glumcima čak i onim koji deluju da su mu na njegovoj strani. NJegove patnje, uzdisanja, molbe i preklinjanja potresne su do te mere da su ostali glumci i sva publika izgubili kontakt sa stvarnošću, tako ih je zaokupila gluma.

Drugi čin: On je sve, prijatelj i neprijatelj i glavni i sporedni glumac… Ostali glumci samo stoje i klimaju glavom na njegove jadikovke… bol i tuga izbijaju iz celog njegovog bića, u nemoći se obraća Bogu i moli za spas. Publika u čudu!

Treći čin: Od publike se zahteva da se uključi u predstavu i da svoj doprinos ocenjujući celokupnu predstavu i glavnog glumca putem tajnog glasanja…

U tom trenutku oglasio se alarm za buđenje… Probudih se. A vi?