Turski primer za srpsku opoziciju 1Foto: Beta/Miloš Miškov

Jedan od najpoznatijih citata Tomasa DŽefersona, jednog od osnivača i trećeg predsednika Sjedinjenih Američkih Država, glasi: „Kada je u pitanju politička moć, čoveku apsolutno ne treba verovati ništa, već njegov nestašluk treba sprečiti lancima Ustava i zakona.“

Izbori u Turskoj koji su održani 14. maja, u kome sadašnji predsednik Redžip Tajip Erdogan nije pobedio u prvom krugu izbora, pokazali su kako je moguće amortizovati kult nepobedivosti jednog lidera koji je dugo na vlasti ukoliko se opozicija udruži, smisli ideje za sistemsko menjanje države i stavi po strani lične sujete zarad višeg cilja. Erdoganov pad, bez obzira na ishod rezultata u drugom krugu predsedničkih izbora, neminovan je u budućnosti i srpska opozicija iz ovoga može da izvuče pouku.

Demontiranje očinske figure u Turskoj, koju predstavlja predsednik Erdogan, jako je izazovan posao koji je opozicija u Turskoj pronašla u tome da pruži sistemske promene koje će sprečiti da u budućnosti bilo koji lider pokuša da monopolizuje državu, društvo i javni prostor na način na koji je to uradio predsednik Erdogan.

Nakon pobede na lokalnim izborima u Ankari i Istanbulu, šest lidera opozicionih stranaka, različitih ideoloških pravaca, ostalo je ujedinjeno i predložilo Kemala Kiličdarougla za kandidata na predsedničkim izborima.

Opozicija u Turskoj je shvatila da jedino ujedinjeni mogu da pobede predsednika Erdogana i da nakon te pobede moraju da vrate parlamentarni sistem Turskoj koji je Erdogan ukinuo 2018. godine i uspostavio predsednički sistem koji mu je omogućio mnogo više nadležnosti, samim tim mnogo više političke moći.

Opozicija je kao najvažniju sistemsku promenu, u unutrašnjoj politici, predložila vraćanje parlamentarnog sistema koje ima za cilj da se
umanji moć predsednika Erdogana (tačnije, svakog budućeg predsednika) i da se moć odlučivanja vrati parlamentu.

Promena sistema u ekonomskom domenu uključuje ekonomske pakete koji će smanjiti inflaciju ispod deset odsto i obnavljanje autonomije Centralne banke čija je nestručnost, kao rezultat politizacije, doprinela lošoj ekonomiji Turske. U polju spoljne politike, opozicija je predložila vraćanje miroljubive strategije u kojoj Turska ne pribegava agresivnim i intervencionističkim strategijama, kao i ponovno okretanje Zapadu bez provokacija sa zapadnim liderima.

Istovremeno, neposredno pred izbore, jedan od opozicionih političara, čija stranka ne pripada koaliciji „Nacionalna alijansa“ predvođena Kemalom Kiličdarouglom, Muharem Inče odustao je od toga da bude predsednički kandidat jer je istraživanje pokazalo da bi mogao da uzme glasače predsedničkom kandidatu Kemalu Kiličdaroglu. Ovaj primer pokazuje koliko su opozicioni političari u Turskoj spremni da stave po strani svoju ličnu ambiciju i da se bore za viši cilj.

Za opoziciju u Srbiji je imperativ da se ugleda na opoziciju u Turskoj ako ne želi da prođe još deset godina da se vlast ne promeni. Pre svega, važno je da se udruži i da pruži građanima sistemske promene čiji je cilj da se u Srbiji nikada više ne desi kompletna monopolizacija države, društva i javnog prostora.

Na ovaj način opozicija može da kreira poverenje kod građana da joj nije jedini cilj da smeni ovaj režim. S druge strane, važno je da se opozicioni političari ugledaju na turskog političara Muharema Inče, koji je u ime višeg cilja obustavio svoju predsedničku kampanju. Takav potez srpskih političara bi takođe pokazao javnosti u Srbiji da lične ambicije i međuljudski animoziteti mogu da se stave po strani zarad višeg cilja.

Stiče se utisak da opozicija nema osećaj za glasače u smislu da su građani ogorčeni i vrlo skeptični o tome da li će opozicija biti bolja kada dođe na vlast, tačnije, postoji skeptičnost među građanima da joj je jedini cilj da promeni režim, i da suštinska promena društva nije u planu.

Iz tog razloga, Srbiji je preko potrebna udružena opozicija koja će osmisliti i postaviti sistem na drugačiji način koji će u budućnosti sprečiti svaku vrstu monopolizacije države, društva i javnog prostora i time pokazati da su bolji od onih koji su sada na vlasti.

Građani Turske su, očigledno, to uvideli kod opozicionih stranaka i političara, što pokazuju rezultati izbora 14. maja.

Autor je doktorand međunarodnih odnosa

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari