Univerzitet - bibliometrija ili bibliofilija? 1Foto: Ekonomski fakultet

Bibliometrija, iliti veština rangiranja publikacija i njihovo prebrojavanje, koje vrše korporacije ostvarujući značajan profit u saradnji sa velikim izdavačkim kućama, dovela je svetsku akademsku zajednicu, pa i Univerzitet u Beogradu, u situaciju u kojoj se zapuštaju fundamentalne discipline, u kojima nije teško publikovati veći broj naučnih radova sumnjivog kvaliteta u kraćem vremenskom periodu, i migraciju istraživača ka oblastima u kojima se lakše objavljuje.

Takođe, rangiranje publikacija na osnovu puke brze citiranosti definiše i modernost tema i naučnih oblasti, zanemarujući ogromne razlike među pojedinim naučnim disciplinama među kojima imamo da se vremenski odziv u pojedinim disciplinama, u kojima dolazi do brzih promena, meri tek mesecima, dok se to u nekim, gde su promene spore, meri godinama ili čak i decenijama.

Dakle, kvantifikacija je potpuno zasenila i zanemarila kvalitet.

Posebno je, u ovoj novoj situaciji, koja se zahuktava kod nas već dve-tri decenije, zabrinjavajući rast broja koautorskih dela, kako ovde tako i u svetu, u kojima se „koautorstvo“ svodi na puko dopisivanje imena.

Sve je praćeno brzim rastom broja nekvalitetnih izdavača koji fingiraju legitimne procedure publikovanja, a ipak nalaze svoja mesta na rang-listama.

Podsetiću samo na, našoj javnosti poznate, afere od pre nekoliko godina sa jednim rumunskim i dva bosanskohercegovačka časopisa, što, nažalost, nisu usamljeni primeri.

Promenljivost kriterijuma za izbore nastavnika u visokom obrazovanju verovatno je posledica inflacije publikovanih radova, ali i njihovo čisto mehaničko tretiranje od strane visokoškolskih institucija.

Po ovim pitanjima Univerzitet u Beogradu nikako da iznese u javnost neki svoj jasan stav.

Štaviše, izbori redovnih profesora koje vrši Senat, u skladu sa Zakonom i širim pravnim okvirom, dovedeni su do apsurda, upravo tim pravnim okvirom, ali i nereagovanjem Univerziteta na jednu tako besmislenu mehaničku proceduru.

Naime, smatram da Senat može da svečano proglasi redovnog profesora kojeg je izabralo odgovarajuće Veće naučnih oblasti, ali ne i da ga suštinski bira, jer je Senat nekompetentan za donošenje takve odluke, mada ponekad donosi i takve odluke, čak suprotno mišljenju stručnih tela i organa.

Na isti način bi mogla svaka stručna služba, prebrojavanjem radova u rangiranim publikacijama, da konstatuje (ne)zadovoljenje uslova za izbor u nastavničko zvanje.

I tu opet dolazimo do neprobojnog zida koji je ispečen između kvantitativnog i kvalitativnog.

Uvek je lakše nešto izračunati nego ga kvalitativno okarakterisati.

Izračunavanje i konstatovanje visoke korelacije (kao numeričke karakteristike) između neka dva procesa ne znači i da su ta dva procesa uzročno-posledično povezana, kvalitativnom logičkom vezom.

Zato nam u današnjim društvima ne nedostaju toliko menadžeri, koliko nam nedostaju naučnici i inženjeri, a moramo priznati da smo tek u ogromnom deficitu sa filozofima i novim velikim idejama.

Neću da kažem da su Šangajska i druge liste (opet kvantitativno!) po kojima se rangiraju univerziteti sveta nevažne, ali je pristupanje univerziteta tom rangiranju uglavnom pogrešno.

Borba da se po nekim numeričkim pokazateljima predstavimo u dobrom svetlu je poput strategije lečenja simptoma neke bolesti, a ne i lečenje same te bolesti.

Kvantitativni pokazatelji treba da budu posledica, a ne uzrok.

Prethodnih godina smo imali prilike i da se neposredno uverimo koliko je nestabilno rangiranje na jednoj od poznatih rang-lista univerziteta; nestabilnost se manifestuje u činjenici da je moguće malim promenama u numeričkim podacima izazvati velike promene u rangiranju.

Često prolazim pored jednog plakata na kojem piše „Dođite da vam pomognemo da napravite dobar CV“, i uvek pomislim kako prvo treba napraviti dobar i uspešan V (život), a onda ćemo dobar CV (životopis) dobiti kao njegovu prirodnu posledicu.

Ima jedan zadatak koji unazad duže od trideset godina dajem svojim studentima da ga reše, a iz generacije u generaciju sve je manji broj ispravnih rešenja: Svaka karta ima s jedne strane jedno slovo, a s druge jedan broj. Izdvajamo i polažemo na sto četiri karte, i ono što vidimo je: AB21.

Zaokružiti karte koje MORAMO okrenuti da bismo proverili da li sve četiri posmatrane zadovoljavaju sledeće pravilo: ako karta ima suglasnik s jedne strane, onda ona ima neparan broj s druge strane.

Ovaj jednostavni zadatak dobro testira razumevanje uzročno-posledičnih veza, sa kojim smo sve više u deficitu.

Autor je dekan Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari