Za Vučića je vlast smisao života: Lični stav Dragice Stanojlović 1foto (BETAPHOTO/MILOŠ MIŠKOV)

Aleksandar Vučić veoma često plasira po neku bljutavo-patetičnu floskulu, sa ciljem da fascinira one za koje misli da ga vole. Sveže kreirana je da „voli Srbiju više od života“. Od kako je na političkoj sceni uvek je isticao osećanje ljubavi prema Srbiji, koje je, verovatno, vremenom toliko izraslo da je nadmašilo primarno osećanje koje nosimo prema životu, zapisano kao nagon, neophodan za samoodržanje.

Šta to i koga voli apsolutni gospodar tog pojma? Na osnovu njegovih dela i zlodela potvrdio je i svakodnevno potvrđuje da ne voli nikoga (isključuju se članovi porodice). Svi mi koji živimo u ovoj geografskoj oblasti, koju je, našom nebrigom, neodgovornošću i konformizmom, prisvojio, uverili smo se da su se njegova osećanja kretala u opozitnom smeru od deklarisanog. Prema većini gaji, a prema jednom broju i ispoljava prezir i nipodaštavanje.

Ne skriva otvorenu mržnju prema svakom ko mu se ne divi i ne veliča njegovu mudrost. Prema onima koji se ponašaju i javno ispoljavaju ono što od njih očekuje, oseća nadmoć, prividnu tolerantnost i potrebu da im ukaže milost. Štiti ih i čuva da bi, uz njihovu pomoć, bio to što jeste, jer oni, metaforično, predstavljaju čarobno ogledalo u kome se ogleda njegovo „svetačko“ lice. On ne voli, ali, zato, očekuje da bude voljen.

Ovaj, na izgled, paradoks je uslovljen strukturalnim specifičnostima njegove ličnosti, sa predominantnom potrebom za gratifikacijama, jer se na taj način štiti od snažnog pritiska potisnutih i nesvesnih sadržaja. Doživljaj da je voljen postavlja se kao brana između hipertrofiranog ega i slabašnih, infantilnih odbrana, koje treba da brane ovu instancu.

Zbog takve konstelacije on neprestano kreira uloge koje se kreću u dijapazonu od nad bića do „običnog“ čoveka, koji ume da se spusti na nivo drugih „običnih“ ljudi, da sa njima razmeni koju šalu, očinski ih posavetuje kako se kuva paprikaš i dozvoli da mu poklone ličku kapu i rakiju ili pročitaju odu sklepanu njemu u čast.

Za Vučića je vlast smisao života: Lični stav Dragice Stanojlović 2
Dragica Stanojlović Foto: Privatna arhiva

Ove sveže slike su sa nedavne posete Kovilovu, i na otvaranju auto-puta, a bilo ih je bezbroj od kad je zagospodario državom. Ako zazire od ljudi, možda su prirodne lepote zemlje i objekti koje je „izgradio“ predmet ljubavi veće od života? Koncesije, hipoteke, prezaduženost i rasprodaja prirodnih resursa ne bi mogle da potvrde prisustvo naznačenog osećanja. Ozbiljno obolelo društvo i paraliza državnih sistema, kao posledice njegove „usrećiteljske“ vladavine, upozoravaju na sociološki fenomen prezasićenosti.

Ispoljava se u situacijama kada ljudi suviše dugo primaju informacije koje nisu u saglasju sa njihovom percepcijom realnosti. U jednom trenutku njihov nivo poraste toliko da blokira prijem bilo kakvih senzacija. Tada nastaje svojevrsna praznina, i emocionalna stagnacija usmerena ka prvobitnom izvoru informacija. Takva društvena situacija može da uslovi promenu kod jednog broja hipnotisanih ljudi.

Oni jednostavno mogu da prestanu da prate programe Pinka, Hepija i ostalih mentalnih trovačnica, i da na izborima ne glasaju za Vučića. Možda on anticipira takvu mogućnost i čini sve da do nje ne dođe. Za njega je vlast smisao postojanja, izjednačena sa vrednošću života. Ulog je suviše veliki da bi smeo da se prepusti drugima. Plaćaće, ucenjivati, zastrašivati, podvaljivati, obmanjivati i otimati. Drugačije ne ume i ne sme. Veruje da ima pravo da sve učini za sebe, odnosno za Srbiju, sa kojom se poistovetio. Identifikujući se sa pojmom koji označava državu, delimično je poništio sopstveni identitet, i došao do nivoa ozbiljno poljuljanog integriteta.

Sa tih patoloških pozicija vodi kampanju za očuvanje morbidnog sistema u kome je njegovo samoljublje najznačajnija pokretačka sila. Ako još uvek ne umemo, ne možemo i ne želimo da shvatimo svu apsurdnost i nenormalnost situacije u kojoj se nalazimo, zapitajmo se kakva su nam osećanja prema sopstvenom životu i zašto nismo u stanju da ga čuvamo i branimo.

Autorka je lekarka iz Vršca

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari