Ovaj grad je nekada bacao svetla daleko, a danas bacamo đubre gde god stignemo 1Foto: Privatna arhiva

 

Volim ovaj grad. Tu sam rođena, tu sam odrasla, tu živim. Kragujevac je možda grad kratke ali vrlo bogate prošlosti. Kragujevac je bio prva prestonica moderne Srbije, u ovom gradu nastale su mnoge tekovine društva koje danas baštinimo. Prvi Ustav, prve novine, prva srpska gimnazija, prvi univerzitet, prvo pozorište, prvi sud, prva apoteka.

Ne može se pisati o Kragujevcu, a da se ne nabroji šta je to sve prvo poteklo iz našeg grada, spisak je zaista dugačak i zato ću ovog puta pisati o svojim sugrađanima.

Kragujevčani su tvrdoglavi ljudi, inadžije. Ako hoćeš da ih nateraš da urade nešto samo im kažeš da treba da urade baš suprotno. Dugo već Kragujevčani grade svoj „tvrdoglavi mentalitet” (baš kako to Crveni Đavoli vole da kažu).

Imamo taj blagi otpor prema svemu što nam se nameće iz Beograda. Često pomislim da su nam se sve vlasti tokom decenija posvećivale taman toliko koliko se mora i ništa preko toga. Ulagala je država, donekle, ali ne do kraja. Zato danas i živimo u paradoksu da smo u samom centru Srbije, a opet odsečeni od ostatka iste.

Uz svo sputavanje, ignorisanje, odbijanje, svaki uspeh koji je dolazio iz Kragujevca bio je daleko vredniji jer je nastao u težim uslovima. U takvom ambijentu stvorio se taj „tvrdoglavi” mentalitet. Kontra svima.

Ovaj naš grad bio bi još bolji kada bismo rešili jedan veliki problem koji je počeo da se razvija poslednje decenije, možda i više, i koji raste toliko da može da ugrozi sve. To su bahatost i primitivizam. Grad bi bio lepši kada bi se u potpunosti poštovao komunalni red. Kada bi fasade po centru grada bile oslobođene okova modernih panoa sa reklamama, laserske rasvete, plakata… Kada bi se posadilo više stabala.

Posebno kada bi pojedinci svoju bahatost i primitivizam ostavili za svoja četiri zida. Svakog dana gledam ljude koji „samo stanu“ nešto da završe, i zatvore svojim kolima ulicu. Gledam sugrađanke koje moraju po kolovozu da voze svoju decu u kolicima jer su im trotoare zauzeli bahati vozači.

Pojedinci treba da nauče da je bacanje đubreta po ulici isto što i bacanje đubreta po sopstvenoj sobi. Doduše, čak i da uživaju u tome da žive na deponiji, moraju biti svesni da je pravljenje deponije na ulici kažnjivo. Situacija kada je malo falilo i batine da dobijem od gospođe koja je u centru grada šetala psa jer sam je pitala da li će pokupiti to što je ostalo iza njenog ljubimca. Razrušeni trotoari su nam takođe puni pseće „zaostavštine”.

Viđala sam često automobile švajcarskih, austrijskih i drugih tablica evropskih država kojima njihovi vlasnici blokiraju ulice jer im je tu nalakše da stanu samo da kupe pljeskavicu. Viđala sam ih parkirane tako da niko ne može da prođe od njih. I ne može čovek tada da se ne zapita kako bi i sa kojom kaznom završio da je tako parkirao u Cirihu npr.

Sve je do nas. Svako odavde kada ode negde da živi poštuje zakone i propise tog mesta. Zato moramo da nateramo i one koji dođu ovde da poštuju grad, a ne da se utrkuju oko toga ko će stariju zgradu da sruši, drvo da iseče i zelenu površinu da uništi.

Ovaj grad bi bio lepši i još bolje mesto za život kada bi baš oni nadležni za komunalni red počeli da rade svoj posao. Kada bi „pauk” uzimao i skuplje automobile po centru a ne da podiže automobile pacijenata parkiranih u blizini Univerzitetskog kliničkog centra.

Kada bi isti ti nadležni obezbedili da vožnja po gradu ne liči na vožnju po minskom polju. Kada bi isti ti nadležni sredili trotoare da se ljudi ne sapliću. Nedavno me je behaton kocka povukla za nogu te sam deo ulice preletela i pomislila kako mi deluje da ova vlast namerno ostavlja uništene trotoare kako bismo sve vreme gledali u zemlju i umesto da idemo ponosno, uzdignuta čela, kroz svoj grad, moramo da hodamo krajnje ponizno i da gledamo u beton kako se ne bismo polomili.

Koliko god da pomislimo da smo loši, činjenica je da je Kragujevac grad u kome živi solidarnost. I o tome mogu da posvedoče mnogobrojne akcije pomaganja deci i porodicama. Taj inat ume da nas ujedini kada je teško, da po strani bez ikakvih problema ostavimo sve različitosti. To je Kragujevac koji volim.

Autorka je aktivistkinja iz Kragujevca

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari