Zašto ne zavidim kolegama lekarima koji su primorani da rade u ovakvom sistemu? 1foto (BETAPHOTO/AMIR HAMZAGIĆ)

Kao lekar sa 40 godina iskustva u opštoj medicini, uzimam pravo da kažem nekoliko reči kao komentar na poslednju izjavu uvažene ministarke Grujičić.

Izabranom lekaru oduzima se pravo davanja bolovanja duže od dve nedelje? Posle oduzimanja prava prepisivanja lekova, davanja uputa, sitnijih intervencija, još i to.

Primera radi, kad sam počinjao 1980. godine, tadašnji direktor mi je rekao: ne brini o ceni leka, ako je potreban.

Sad za prepisivanje nekih lekova moramo imati odobrenje od specijaliste. Uput za npr. EMNG mogao sam dati direktno, sad prvo neurologu, zatim s njegovim odobrenjem ponovo njemu da to uradi…

Ako pacijentu koji ne može da mokri stavimo kateter, negoduje specijalista zbog prekoračenja ingerencije. Šezdesetih godina prošlog veka na kongresu SZO u Alma-Ati doneta je deklaracija koja je predstavljala rehabilitaciju opšte medicine.

Avaj! Nikad kod nas to nije zaživelo.

Uloga lekara opšte medicine, koji na Zapadu predstavlja temelj zdravstvene zaštite, kod nas je od strane države uporno degradiran, do te mere da pacijenti dolaze i zahtevaju upućivanje kod specijaliste po sopstvenom izboru.

Da se razumemo, anomalije i zloupotrebe postoje svugde, ali da ministarka pokazuje nepoverenje u integritet, poštenje, znanje i zdrav razum sopstvenih kolega…

Ne zavidim kolegama koji su primorani da rade u ovakvom sistemu.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari