Da budemo ponosni na Minimaksa, Boru Čorbu, Matiju... 1Foto: Pixabay/Sakurayim

Poštovani gospodine Sekuloviću,

Sa velikim interesovanjem sam pročitao Vaš tekst pod nazivom „Beograd i Boris Dežulović“ i zahvalan sam urednicima dnevnog lista „Danas“ što stvarno daju priliku mnogima da iznesu svoje stavove i mišljenja.

Međutim, ovog puta mislim da su pogrešili. Ipak ne treba baš sve objavljivati ili možda grešim i molim da mi se oprosti ako je tako.

Oponirati Borisu Dežuloviću nije lako, treba imati hrabrosti i krenuti u takav izazov.

Međutim, hrabrost ne mora uvek biti vrlina i može čoveka dovesti u tešku situaciju.

Kritikujući Gorana Vesića vi ste uradili još goru stvar.

Naime, pokušali ste da, pored Dežulovića, napravite kritički osvrt na doprinose i dela takvih veličina kojima niste dorasli ni po jednom osnovu.

Dobrica Ćosić, Ljubomir Tadić, Matija Bećković, Momo Kapor, Bora Čorba pa i Minimaks su ljudi na koje mi treba da budemo ponosni i zahvalni što su naši.

Vi ih se stidite…

Imali ste sreće da ste rođeni u Zemunu, zamislite samo da ste rođeni u Kninu, Sarajevu, Prištini ili u bilo kom drugom mestu iz kog su naši ljudi bili proterani, mučeni i ubijeni.

Siguran sam da vaši stavovi u vezi sa mobilizacijom i ratovima ne bi bili takvi.

Molim vas nemojte mi oduzimati sećanje i ponos koji sam doživeo prilikom izlaska moje tenkovske brigade iz Beograda i nemojte govoriti o procentima Beograđana koji su nas ispraćali na beogradskim ulicama od Banjice pa sve do Bežanijske kose.

Ulice su bile pune građana koji su od nas očekivali mnogo.

Mislim da sa ovakvim stavom koji ste izneli u tekstu pokušavate da sa sebe skinete ličnu odgovornost i da smirite svoju savest.

Morate da znate da je vaše mesto zauzeo neko drugi na ratištu. Da li se taj neko vratio to nikada nećemo saznati.

Još jedna stvar je veoma važna – Jugoslovenska narodna armija je u to vreme bila jedina zakonita vojska koja je branila svoju zemlju.

Sve druge su bile paravojne i terorističke formacije, ako ćemo po zakonu i ustavu, a to vam je blisko, bile su nezakonite i neustavne.

Rođen sam isto kao i Vi u Beogradu, na Dedinju u bolnici „Doktor Dragiša Mišović“, koja se nalazi u Ulici narodnog heroja Milana Tepića, čiji je spomenik odmah preko puta bolnice.

Takođe, u neposrednoj blizini nalazi se spomenik palim borcima na Košarama i Paštriku.

Isto tako, želim da vas podsetim da danas imamo nove borce i heroje.

To su medicinski radnici i lekari koji su na prvoj liniji fronta.

Zamislite da oni razmišljaju kao i vi i da zbog različitih političkih stavova i teških uslova u kojima rade odbijaju da nas leče.

Što se Dežulovića tiče, on ima pravo da piše šta god hoće.

Niste pozvani ni vi ni Vesić da sa njim polemišete. Imamo mi naša pera koja će da mu odgovore ako je to potrebno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari