Netačno je da su srpske sudije nestručne, korumpirane i nesposobne 1Foto: FreeImages / Jason Morrison

Javna kritika stanja u pravosuđu je krajnje poželjna jer ukazuje na probleme, pravno osvešćuje javnost, te vrši pritisak na nadležne da probleme reše. U tom smislu podržavam tekst kolege advokata Gorana V. Zečevića, ali se ne slažem sa sviim izrečenim ocenama i tvrdnjama. Stoga, u cilju kompleksnijeg sagledavanja problematike funkcionisanja pravosuđa, iznosim sledeće navode u vezi sa narečenim tekstom.

Preterana je i u krajnjoj liniji netačna teza da su srpske sudije nestručne, korumpirane i nesposobne ili da su to u značajnom procentu. Ta teza kolege Zečevića je u istom stepenu tačna kao što bi bila tačna tvrdnja da su svi lekari u državi Srbiji nestručni, korumpirani i nesposobni i jedino odgovorni za loše stanje zdravstvenog sistema.

Suštinski problem u funkcionisanju srpskog pravosuđa sjajno je objasnio sudija Miodrag Majić jednom uspelom metaforom koja, parafraziram, glasi: „Zamislite vozača Formule 1 na Brankovom mostu u pet po podne, sa retoričkim pitanjem da li bi on, uprkos svojoj vozačkoj veštini, nešto mogao da uradi kada bi se kretao zarobljen sa svojim vozilom u saobraćajnim kolonama.“

Ukoliko konkretizujemo navedenu metaforu i uđemo u praksu sudova gde su sudije, bar u „parnicama“, opterećene u radu sa brojem predmeta 400 – 700, nema tog sudije koji bi sa tim brojem predmeta i sa hroničnim nedostatkom sudijskih pripravnika i sudijskih pomoćnika bio brz i efikasan.

Kolega mi neće zameriti ako ga zamislim u hipotetičkoj situaciji da radi kao sudija s tim brojem teških parničnih predmeta, sa opstrukcijom pojedinih advokata što utiče na dužinu postupka, uz pitanje da li bi tada pokazao zavidnu stručnost, a posebno efikasnost.

Uz neosporavanje pojedinih koleginih navoda kao tačnih, ali u izvesnim elementima preteranih, iznosim ključnu tezu; veliki procenat naših sudija, da radi u nekom funkcionalnom sistemu i državnom okruženju, ne bi zaostajao u svojoj sposobnosti, stručnosti i efikasnosti za zapadnoevropskim sudijama.

Kada bi na neki volšeban način naše sudije kooptirale u na primer švajcarski pravosudni sistem, vrlo brzo bi se ispostavilo da se ne razlikuju od svojih švajcarskih kolega. Obrnuto, kada bi švajcarske sudije došle na rad u naše sudove, vrlo brzo se ne bi razlikovale od naših sudija.

Na kraju, uz evidentno postojanje „kadrovske problematike koja otežava funkcionisanje naših sudova, na primer starost sudija, pa, ako hoćete, u manjem procentu nestručnost i nesposobnost, neadekvatni kriterijumi prilikom izbora i to već prilikom izbora pripravnika i sudijskih pomoćnika, pa i samih sudija, mislim da se radi o suštinski sistemskom problemu.

Svođenje celokupne krivice za stanje u pravosuđu na sudije ne vodi rešenju problema. U krajnjoj liniji i advokati snose odgovornost za funkcionisanje pravosuđa, jer su, u širem smislu, deo pravosudnog sistema.

Time, naravno, ne želim da umanjim i subjektivnu odgovornost samih sudija za defakto loše stanje u srpskom pravosuđu. Ta odgovornost je, naravno, različita.

Ubeđen sam da nemali procenat sudija stručno i pošteno obavlja svoj posao u krajnje nepovoljnim okolnostima. Zašto dobre sudije ne postižu očekivane rezultate, treba pitati ljude koji su odgovorni za funkcionisanje sistema.

Autor je sudija Osnovnog suda u Mladenovcu

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari