Nikola Samardžić kao vlaška vračara 1

Iako se vikendom mahom bavim ćoravim kućanskim poslovima, ovaj put sam bila primorana da odstupim od ovog nepisanog pravila i svoje dokono nedeljno poslepodne žrtvujem zarad Nikole Samardžića i njegovog teksta „Za Evropu nakon Evrope“, koji je u petak 11. januara osvanuo na portalu dnevnog lista Danas.

Ruku na srce, na Nikolu Samardžića dosad nisam obraćala preterano pažnju, osim što nam se komšijski putevi katkad ukrste na potezu od Tašmajdana do Cvetnog trga i obrnuto. I ovaj petak je trebalo da stanje stvari ostane nepromenjeno, ali avaj!

Samardžićev tekst sam u neverici iščitala brat bratu šest puta i pritom sebe svaki put uštinula ne bih li se prenula iz kakvog ružnog sna. Skrolovala sam i do komentara u nadi da ću naići na kakvu-takvu kritiku na konto Samardžićevih ekspresivnih dometa, ali ni tu nije bilo ničega. Tek sam među virtuelnim kafanskim krugovima i (zlim) čaršijskim tviter jezicima došla do saznanja da srećom ili nažalost nisam ni prva ni jedina kojoj se javila iskonska fiziološka potreba da prokomentariše prošlonedeljnu Samardžićevu kolumnu.

Cenim, dakako, svačije pravo na slobodno mišljenje i autentično tumačenje dešavanja u svetu oko nas, tim pre ako je taj neko istoričar, pa još univerzitetski profesor, što bi – pod nekim idealnim okolnostima – pretpostavljalo izvestan viši nivo i generalno kvalitetniji stepen argumentovanog i činjenicama potkovanog sagledavanja savremenih političkih tokova.

Lišen objektivnosti i valjane argumentacije, tekst Nikole Samardžića međutim obiluje vidno propagandnim narativom, prizemnom terminologijom, političkim besmislicama i maliciozno iskrivljenim zaključcima koji vređaju zdrav razum i pre dolikuju tabloidima i žutoj štampi nego jednom ozbiljnom listu kao što je Danas.

Taksativnim nabrajanjem atavističkih strahova interesne grupe koju zastupa, Nikola Samardžić pre liči na kakvu vlašku vračaru koja pokušava da bajanjem odagna zle duhove ukletih političkih neprijatelja nego na ozbiljnog istoričara i analitičara.

Upravo iz tog razloga moram da se složim sa svojim prethodnicima koji su se s punim pravom javno i glasno upitali da li nam se u svojoj nedeljnoj kolumni u listu Danas Nikola Samardžić obraća kao profesor istorije na Filozofskom fakultetu u Beogradu ili pak kao član Upravnog odbora Instituta za javnu politiku čiji je direktor Vladimir Beba Popović.

I pre nego što se upustim u dalju raspravu, cenila bih ukoliko bi Nikola Samardžić moju malenkost i druge zainteresovane čitaoce lista Danas udostojio odgovora na pitanje kojim je naučnim i iskustvenim metodama došao do zaključka da su Tramp i Bregzit dve „maligne“ anomalije koje stavljaju na kocku sudbinu „slobodnog“ sveta, kako je uspeo da pojmovno i terminološki u isti čabar ugura fašizam, nacizam i komunizam na koje je, čini se, neposredno osudio i Italiju i Višegradsku grupu, koje su to tačno države „otpadnice“ od evropskog demokratskog uređenja i šta ih određuje kao takve; bilo bi interesantno čuti po kojim se aršinima Bugarska, Rumunija i Makedonija skupa sa Grčkom svrstavaju u klub „uspešnih“ srpskih suseda, šta to tačno podrazumeva jasna evropska agenda bez obzira na institucionalnu budućnost EU i na samom kraju – šta je to, dođavola, Trampov nered?

Imala bih još pitanja, ali zagoreće mi zaprška za pasulj. A i valja ostaviti nešto za sledeći put…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari