Od onog poznatog slučaja pre više od desetak godina kada su neki domišljati trgovci u tovar šljiva natrpali kamenje, preko voća sa prekomernom dozom pesticida, voća zaraženog bolestima, pa do prepakivanja voća iz EU na koje je Rusija uvela sankcije, pa se u jednom slučaju pokušao izvoz pljosnate breskve koja se uopšte ne gaji u Srbiji, kao uostalom ni sorta krušaka zbog čijeg izvoza u Rusiju je i ove godine zabranjen izvoz krušaka na ovo ogromno tržište, brojni su pokušaji da se dođe do lake zarade. Ako se kod nas ovakav način poslovanja često opravdava čuvenim „snalaženjem“, drugi neće da trpe prevarante. Osim toga imaju i državne institucije koje imaju snage da reaguju i spreče prevare. Za razliku od naših kojima se skoro svake godine dogodi neki „pojedinačni“ slučaj prevare. Dobar primer kako se naša država obračunava sa ovim pojavama je izjava ministra poljoprivrede iz februara ove godine kada su Rusi i uveli zabranu da će doneti uredbu da se broj hladnjača sa 600 smanji na 60, valjda kako bi ih lakše kontrolisali. I umesto da policija, inspekcije i laboratorije rade svoj posao, da odgovorni zaglave kazne, pa i zatvor, smanjićemo konkurenciju među hladnjačarima, što će, osnovni je ekonomski zakon, dovesti do pada otkupne cene voća i manjih prihoda farmerima.

Najgore je što su ovakvi ispadi delo manjine, dok mnoge firme i gazdinstva pošteno rade, ulažu i pokušavaju da prodaju svoj rod. Međutim, upravo ova većina trpi posledice kada ruska strana obustavi uvoz usred berbe ili kada uvede dodatne kontrole na granicama koje poskupljuju robu ili kada traže posebne licence. I ne trpe samo oni, trpi i država koja gubi prihode zbog svakog izgubljenog posla. I opet i na ovom primeru se pokazuje da interesi grupa ili pojedinaca nekako uvek prevladaju nad interesima društva.