Svi plaču za Oliverom 1

Pre godinu dana, nakon atentata, na sahrani Olivera Ivanovića bio je gotovo sav srpski politički establišment – Tomislav Nikolić, Ivica Dačić, Rasim LJajić, Nenad Popović, Milorad Pupovac, Boris Tadić, Dragan Šutanovac, Saša Janković, Saša Radulović, Zoran Živković, Vuk Jeremić, Dragan Đilas, Aleksandar Šapić, Borko Stefanović…

Pred otkopanim grobom su klečali Ana Brnabić i Marko Đurić. Izostao je ipak Aleksandar Vučić, koji je upalio sveću i odao poštu, u crkvi. Možda zato da izbegne svako prizivanje sličnosti sa prastarim pravilom, koje glasi da onaj ko stoji iza likvidacije najviše plače na sahrani.

Godinu dana kasnije i dalje za Oliverom plaču svi. Vučić je, zajedno sa Đurićem, LJajićem, Aleksandrom Vulinom i Zoranom Đorđevićem, kao i Oliverovom udovicom i sinom upalio sveću u Hramu Svetog Save. Tamo sutra dočekuje ruskog predsednika Vladimira Putina. Ta slika – Vučića koji odaje poštu – sada prevladava u javnosti, odavno potisnuvši sliku pokojnog Ivanovića kao političkog protivnika provučićeve Srpske liste na izborima na Kosovu pre samo godinu i po dana.

Ali, odavanje pošte, pijetet, suze, sveće i svečane izjave – ne može da zameni pravdu. Jer, razrešenja ubistva nema, sada je izvesno, prošlo je godinu dana, da je smrt Olivera Ivanovića nerasvetljeno političko ubistvo. I što više vremena bude prolazilo, to će sumnje u zvaničnu verziju ili verzije biti sve dublje, makar da do nekog razrešenja i dođe.

Ali, porodica – na prvom mestu Oliverovo petoro dece – kao i javnost, zbog nas samih, nas građana, ima pravo da ne odustane. Ima pravo da pijetetu doda i pobunu. Može javnost pri tom i da ne veruje u iskrenost opozicije koja zahteva da se ubistvo razreši, i čiji lideri možda isto tako kao i vlast plaču neiskreno za Oliverom, ali barem nešto traže i ne pristaju da atentat potone u medijski zaborav. Barem pokazuju da nisu zadovoljni time što su ljudski životi postali beznačajni i bezvredni. I to osećanje dele sa velikim brojem građana, koliko tačno velikim, Vučić stalno pokušava da prebroji kako bi u skladu sa tim donosio baš one odluke za koje smatra da će ga održati na vlasti.

Nevezano za to, od sećanja i traženja pravde za Olivera, makar i na ulici, makar i na protestima, ne sme odustati, sa opozicijom ili bez nje, kao što poručuje Oliverov brat Miroslav. I možda će se pokazati da nije narod tako nemoćan i uplašen pred silnicima i mafijom kao što se moćnicima čini.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari