Žabokrečina 1

Svaka kompanija kada počinje da radi i osvaja kupce želi što manje ograničenja i što slobodnije tržište.

Čim stekne neku poziciju i deo (ili celo) tržišta postaje im važno da to sačuvaju i tada počinju da traže od države da uredi, reguliše, propiše. Svi to žele, ali samo neki uspeju, a to su u ogromnom broju gradova širom sveta taksi udruženja, kompanije ili preduzetnici. Šta je to što ih čini tako posebnim, zbog čega gradske i državne vlasti donose odluke i pišu zakone kojima ograničavaju broj taksista, propisuju minimalne cene i na razne načine sprečavaju bilo kakvu konkurenciju.

Većina će se složiti da bezbednosni uslovi kao što su ispravnost vozila i sposobnost vozača moraju biti propisani i zadovoljeni. Ali gde je mera u ograničavanju broja taksija ili cena?

Ekonomski zakoni su jasni: ako ograničiš ponudu cena će porasti iznad tržišne i taksiji ostvaruju ekstraprofit. Jasno je kao dan da će oni koji već imaju licence učiniti sve, pa i blokirati grad, čim neko zapreti da poveća konkurenciju. Ali to nije dovoljno jer bi neki od njih mogli da požele više vožnji pa onda ponude niže cene.

Da kartel ne bi bio narušen država određuje i minimalnu cenu vožnje. Dakle država je pod pritiskom jedne dobro organizovane grupe zabranila nekim njihovim kolegama da voze jeftinije i tako zarade više i građanima da se voze jeftinije. Ako se dobro organizovanoj interesnoj grupi učini da bi neko mogao da ponudi nešto bolje i/ili jeftinije apeluje se na državu, menja se zakon, blokiraju se ulice, a nije strano ni da se fizički napadnu konkurenti. S druge strane ako članovi te interesne grupe ne plaćaju porez koji je pride dosta niži neko za druge preduzetnike, onda se traže reprogrami ili blokiraju ulice dok se zahtevi ne ispune.

Pre 10 godina ovaj ušuškani svet taksija uzdrmala je jedna IT kompanija – Uber. U raznim državama i gradovima su zabranjivani, njihovi vozači napadani, a automobili prevrtani i paljeni. Danas je njena vrednost veća od svih taksi kompanija zajedno, a godišnji prihod je veći od 10 milijardi dolara. Srbija je imala sreću da ima takvu, ali sopstvenu IT kompaniju, ali i nesreću da ima vlasti koje će učiniti sve da ne može da posluje ovde da ne bi uzburkala žabokrečinu koja prekriva ovo tržište ispod koje se kriju skupe vožnje koje i danas čine da je vožnja taksijem luksuz i neverovatan osećaj kada saznate da po kijametu kada vam najviše treba – taksija nema.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari