Deca u doba korone: Najčudnije je bilo što smo stalno kod kuće 1Foto: M.P.

Zvuči baš dobro da će deca tokom epidemije biti kod kuće, da će školu pratiti na daljinu. Ali, sve brzo dosadi. Naročito kad je stvar ozbiljna, kad izolacija potraje kao tokom epidemije Covida i zabrane kretanja što je iskusilo i dvoje dece iz Zrenjanina, trinaestogodišnja Tara i desetogodišnji Relja Rakić.

Oni su još uvek učenici osnovne škole, u razredima koji nisu zahtevali dodatnu matursku pripremu, pa su imali vremena da pored zadataka nađu dodatnu zabavu.

Kažu da su sve ozbiljno shvatili a da im je situaciju olakšao mali pas i prostrana kuća.

-U početku mi je bilo jako čudno, nisam shvatila šta se dešava da bi ubrzo shvatila da je situacija ozbiljna, iako u našem gradu oboljevanje nije bilo masovno. Sve nam je u početku bilo čudno, da nema nastave, škole,prestali su treninzi, druženja, rođendani, a najčudnije nam je bilo da budemo stalno kod kuće. Posle smo se navikli a sada nam je ponovo teško da se naviknemo na ove normalne uslove. Ipak dva meseca nije malo, koliko smo dugo bili zatvoreni u kući – priča Tara.

Njen brat Relja i ona pratili su nastavu na televiziji, radili zadatke koje su im predavači slali a slobodno vreme koristili za zajedničku zabavu.

-Moji nastavnici su koristili Gugl učionicu, Skajp i Viber, pomagali savetima. Za izradu zadataka mi je trebalo manje vremena nego pre u školi, ali je sve zajedno uzimalo više vremena u odnosu na to koliko smo ranije učili kod kuće. Mislim da je sada bilo lakše dobiti dobre ocene i popraviti ocene iz polugodišta. Crtala sam dosta jer volim crtanje, gledala filmove, igrala se sa psom, komunicirala sa drugaricama. Mislim da su ljudi ozbiljno shvatili ovu situaciju i da su se pridržavali mera  – kaže Tara Rakić.

Njen brat Relja ne krije da mu je sada već dosadno, iako se u početku radovao što neće bitit škole.

-Na kraju sam shvatio da je ovako dosadno a da je zanimljivije kad ima škole. Igrao sam sa sestrom odbojku, dopisivao se sa drugarima. Kad sam izlazio iz kuće, nosio sam masku ali mi je smetala da lepo dišem. Obilazili smo baku i dedu i nosili im potrepštine, išli na vikendicu. Pratili smo vesti, koliko je bilo zaraženih, koliko umrlih, u početku sam bio baš zabrinut kad se još ništa nije znalo. Drugoj deci bih preporučio da se pripaze još malo, dok sve ne prođe – poručuje Relja Rakić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari