Instituti važni samo u izbornoj kampanji 1Foto: Fonet/ Milica Vučković

Nema izbora za rektora Beogradskog univerziteta u kome neki od kandidata u izbornoj kampanji ne pominje potrebu većeg uključivanja instituta u rad Univerziteta, ali se prorektorska mesta po pravilu dele tako da budu „pokrivene“ sve grupacije fakulteta.

Od ranije najavljene mogućnosti da se uvede i peti prorektor upravo za predstavnika instituta do sada nije bilo ništa, mada i aktuelni Statut UB predviđa da „jedan od prorektora može biti naučni savetnik koji je u radnom odnosu sa punim radnim vremenom na jednom od instituta u sastavu Univerziteta“.

Novi rektor Vladan Đokić najavljuje promene u odnosima članica Beogradskog univerziteta. Predstavljajući svoj program rada članovima Saveta uoči izbora, Đokić je potencirao ravnopravnost, koordinaciju i saradnji svih članica UB, ukazavši na nesrazmeran odnos predstavnika pojedinih članica u strukturama Univerziteta, počev od Senata, do odbora i komisija.

– Univerzitet ima 42 članice (31 fakultet i 11 instituta prim.aut.), ali u najznačajnijem telu, Senatu, svaka od njih nema svog predstavnika, dok neki imaju dva ili tri. Mislim da neki propisi Univerziteta treba da budu promenjeni. Da li je normalno da jedini institut iz polja društveno-humanističkih nauka nema svog predstavnika u Senatu, da li je logično da nema svog predstavnika institut koji ima status ustanove od nacionalnog značaja? Ali zato neka druga članica, recimo, ima tri predstavnika u Senatu, u vidu prorektora, dekana i predsednika Veća grupacija koji je istovremeno i prodekan na tom fakultetu. Nemam ništa protiv Medicinskog fakulteta, ali je činjenica da odnos snaga nije ujednačen – rekao je Đokić, napominjući da ne samo u Senatu, već i u drugim komisija i telima postoji velika disproporcija jer su prisutni predstavnici iz određenih članica, dok iz drugih nisu.

Gazela Pudar Draško, direktorka Institut za filozofiju i društvenu teoriju, smatra da instituti Univerziteta u Beogradu nemaju ravnopravan položaj sa fakultetima.

– Samo oni izuzetno dobro upućeni znaju da u Senatu nisu zastupljeni svi instituti članice. U Senatu sedi samo pet direktora instituta, koje bira Veće instituta iz redova direktora koji imaju najviše zvanje naučnog savetnika. Drugo, za institute postoji procedura prijema i isključivanja, što ne postoji za fakultete. Treće, iako je Univerzitet u Beogradu svoj položaj na Šangajskoj listi stekao dobrim delom zbog rezultata naučnih instituta, ne znam da li je ikada u istoriji za prorektora imenovan neko iz instituta – kaže za Danas Pudar Draško, napominjući da Statut UB ovu mogućnost dopušta i da bi to bio „istinski pokazatelj ravnopravnosti i integracije instituta u univerzitetski život“.

Predrag Simonović, naučni savetnik Instituta za biološka istraživanja „Dr Siniša Stanković“ i profesor Biološkog fakulteta, iznosi svoje viđenje stvari:

– Instituti su generalno imali više aspiracija na moć u Ministarstvu nauke, a manje na zastupljenost u okviru univerzitetskih tela, jer iz Ministarstva dolazi finansiranje i to je ono što institute prevashodno zanima. Ne kažem da im nije bitan statusni aspekt da budu deo Univerziteta, ali dosad nisam čuo nastojanja, težnje ili njihovu zamerku da nisu zastupljeni u Rektoratu. Ne vidim ništa sporno da jedan od prorektora za finansije ili za međunarodnu saradnju bude predstavnik instituta – kaže Simonović.

Razliku između instituta i fakulteta sagovornik Danasa ilustruje na primerima napredovanja i finansiranja:

– Zaposleni na institutima se biraju prvo preko matičnog odbora, a zatim preko komisije Ministarstva i njihovi izboru u zvanja teku drugačije nego na univerzitetu. Na fakultetu imate javan konkurs i na njega mogu da se jave ljudi sa instituta, kao i kandidati sa strane, dakle pozicije nisu personalizovane, za razliku od instituta. Sem toga, finansiranje instituta ne ide preko Univerziteta već direktno iz Ministarstva tako da je pažnja instituta usmerena na tu stranu. Univerzitet je u velikoj meri nemoćna institucija, a stvarni nosioci moći su fakulteti, jer su finansije kod njih – navodi Simonović.

Dodaje da se odnos fakulteta i univerziteta video pri donošenju Zakona o nauci, kada je Ministarstvo prosvete zbog odnosa snaga protežiralo stav instituta u pogledu finansiranja naučnih radnika, pre svega u istraživačkim zvanjima i dodeljivalo zvanja instituta od nacionalnog značaja.

Slobodan Prvanović, naučni savetnik u Institutu za fiziku, veruje da bi za istraživački aspekt rada zaposlenih i na fakultetima i na institutima bilo dobro da instituti imaju predstavnika u rektorskom timu i to na poziciji prorektora za međunarodnu saradnju.

– Generalno gledano instituti imaju bolje razvijenu međunarodnu saradnju jer je nama to potrebnije, te smo sticajem okolnosti izgradili mnogo jaču međunarodnu komunikaciju od kolega sa fakulteta. Lično sam upoznat sa tim da neki predstavnici briselske i drugih administracija koji su involvirani u to što Evropa radi na terenu nauke, istraživanja i razvoja, žele da, kada dođu u Beograd, svoje programe promovišu isključivo na Univerzitet u Beogradu, jer smatraju da je to mesto gde će moći da ih čuje najveći broj istraživača. Zato mislim da bi bilo korisno i za kolege sa fakulteta, i sa instituta, da jedno mesto prorektora bude bar ponuđeno predstavnicima instituta koji su članovi UB – ističe Prvanović za naš list.

Duško Blagojević, predsednik Zajednice instituta Srbije, napominje da su instituti važni za Univerzitet u Beogradu jer su velikim brojem naučnih radova značajno doprineli da on uđe na Šangajsku listu. Blagojević iznosi podatak da su među prvih deset naučno najistaknutijih institucija Univerziteta u Beogradu, četiri mesta, po pravilu, rezervisana za institute. On kaže, da koliko mu je poznato, nikad predstavnici sa instituta nisu bili birani za prorektora UB, ali dodaje da takva odluka prevashodno zavisi od rektora, jer on bira svoj tim.

Neefikasan Rektorat

– Da bi funkcionisao bolje našem univerzitetu nedostaje bolja povezanost članica i tešnja međusobna saradnja, za koju ima mnogo osnova, a ne tako puno inicijative. Instituti svoj doprinos daju ne samo kroz kvalitetnu nauku, već i kroz razvijenu međunarodnu saradnju. Da bi se svaki od ovih aspekata bolje iskoristio u interesu univerzitetske zajednice, moramo da imamo proaktivniji Rektorat i bolje funkcionisanje njegovih službi. Iskustvo Instituta za filozofiju i društvenu teoriju nije najbolje, uz sve razumevanje glomaznosti našeg univerziteta. Dosta stvari teče isuviše sporo i neefikasno i očekujemo od nove uprave da se najpre pozabavi ovim aspektom rada Rektorata – kaže Gazela Pudar Draško.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari