Intervju Mire Marković od pre 20 godina: Nismo očekivali da će se 5. oktobra desiti „išta sudbonosno“ 1Foto: Arhiva Danasa/Klub čitalaca Danasa

Nedavno je obeleženo 15 godina od smrti Slobodana Miloševića, a o danima neposredno pre njegovog hapšenja svedoče i izdanja dnevnih novina, a među njima i intervju Mire Marković u kom je govorila o raznim aferama, ali i o samom 5. oktobru.

Nekadašnja predsednica direkcije Jugoslovenske levice (JUL) i supruga bivšeg jugoslovenskog predsednika Mirjana Marković, u intervjuu za nedeljnik „Vreme“ u martu 2001. godine, odlučno je demantovala da su ona i njen suprug umešani u politička ubistva u SRJ, kao i da su se nelegalno obogatili tokom svoje vladavine, preneo je dnevni list „Danas“.

Analizirajući rezultate izbora, Mira Marković je pre dvadeset godina rekla da nije očekivala takav razvoj događaja i dodala da su partije levice „dobile izbore, a izgubile vlast“.

Tom prilikom je rekla da bračni par Milošević Marković nije očekivao da će se 5. oktobra desiti „išta sudbonosno“.

„О tome da su se spremali kamioni, autobusi i bageri na Beograd 5. oktobra, čuli smo tek ponešto u našoj kući veće pre 5. oktobra i tog jutra“.

„Oboje smo smatrali da se radi o izvesnom pritisku da se ne dođe do drugog izbornog kruga za predsednika. Mada, zaista, nismo razumeli zašto bi taj drugi izborni krug trebalo da bude sprečen“, rekla je Mirjana Marković.

Prema njenim rečima, oboje su saznali prave rezultate izbora za predsednika SRJ tek nakon susreta Koštunice i Miloševića.

Kompletna digitalna arhiva svih brojeva Danasa od 1997. do danas dostupna članovima Kluba čitalaca Danasa na portalu klub.danas.rs.

Odgovarajući na optužbe da su ona i Slobodan Milošević umešani u ubistva i finansijske malverzacije, Mirjana Marković je kazala da je reč o „običnim glupostima“.

Ona je tada navela da je i njen suprug „uveren“ da su takve optužbe „gluposti“, kao i da je siguran da će „narod to shvatiti“, tako da „zbog toga ne vide potrebu da javno demantuju medijske optužbe“.

„SDB je, kako sam ja razumela te stvari, prilično samostalna institucija i, izgleda, često nedovoljno obaveštena… A što se mene tiče, ja sa prethodnim rukovodstvom SDB nisam imala nikakve kontakte. To će potvrditi i oni sami. A sa ovim, novim – pa sa njima još manje“, rekla je Markovićeva tom prilikom.

Ona je kazala da ne zna da li je „nesreća“ na Ibarskoj magistrali bila „saobraćajne ili političke prirode“, al iskreno je verovala, kako je rekla Markovićeva pre dvadeset godina, da vlast u Srbiji nije u toj stvari imala nikakvu ulogu.

Govoreći o ubistvu vlasnika lista Dnevni telegraf, Mirjana Marković je kazala da se Slavko Ćuruvija „mnogo vremena pre nego što je nastradao preselio sa svojim poslovima u Crnu Goru“ i izrazila mišljenje da njegova smrt nema nikakve veze sa politikom.

„А što se mene lično tiče i moje uloge u atentatima na (zamenika) ministra policije Srbije i predsednika makedonske države, da se ne radi o smrti jednog čoveka i teškoj povredi drugog, te bi dve ‘optužbe’ bile inspirahvna tema za traktat o tome kako mržnja i zlo mogu da degradiraju razum i inteligenciju“, rekla je Marković

Komentarišući nestanak Ivana Stambolića, za koga se u trenutku objavljivanja ovog dela intervjua u dnevnom listu „Danas“ tragalo tačno 196 dana, Mirjana Marković je kazala da je on bio prijatelj Slobodana Miloševića.

„Ali, nismo imali naročito razvijene prijateljske porodične odnose. Moj muž mu je, na njegovu želju, omogućio da bude direktor Jubmes banke. Nije više sa njim održavao lične kontakte, rekla je Markovićeva.

Ona je dodala da u njenoj porodici „nije bilo nikakvog naročitog animoziteta prema porodici Ivana Stambolića, a njega nismo ni pominjali“. „

„Kada je moj muž obavešten o nestanku Stambolića pre nekoliko meseci, dao je nalog ministru unutrašnjih poslova Srbije da učini sve da se Ivan Stambolić nađe ili bar sazna gde je i o čemu se radi. Dok se nalazio na funkciji predsednika države, tu informaciju nije dobio“, tvrdila Mirjana Marković.

Mirjana Marković preminula je u Moskvi 14. aprila 2019. godine.

Intervju Mire Marković od pre 20 godina: Nismo očekivali da će se 5. oktobra desiti „išta sudbonosno“ 2
Foto: Arhiva Danasa/Klub čitalaca Danasa

Kada je Vašington zahtevao hapšenje Miloševića

Kako je dnevni list „Danas“ preneo u svom broju od 12. marta 2001. godine, „Njujork tajms“ je u svom tekstu pisao da su SAD beogradskim vlastima stavile do znanja da bi, ukoliko očekuju američku pomoć, trebalo da uhapse bivšeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića do kraja marta i da bi trebalo da Međunarodnom sudu u Hagu izruče barem jednu osobu optuženu za rame zločine.

Prema pisanju lista, Vašington ne insistira da Milošević bude odmah prebačen u Hag, ali ostaje pri tome da se Miloševiću mora suditi pred Međunarodnim sudom.

„Amerikanci žele da jugoslovenska vlada javno kaže da će sarađivati sa Haškim tribunalom u vezi sa ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji i ‘međunarodnim optužbama’ protiv Miloševića, da će sarađivati u istragama o Miloševićevom bogatstvu i da će Sudu omogućiti pristup ‘dokumentima od stvarne važnosti’“, pisao je „Njujork tajms“.

Od Beograda je zatraženo i da usvoji zakon koji bi omogućio ekstradiciju optuženih osoba Hagu bez prethodnog utvrđivanja krivice.

Koliko god pragmatičan Vašington pokušavao da bude, američki zahtevi su kod novih demokratskih vlasti u Srbiji izazvali osećaj ozlojeđenosti, dok su političari, međutim, bili uvereni da će sporazum biti postignut, pisao je list.

Da bi se američka pomoć Srbiji nastavila, predsednik SAD Džordž Buš mora do 31. marta Kongresu potvrditi da vlada u Beogradu ispunjava obaveze iz Dejtonskog mirovnog sporazuma, poštuje ljudska prava i sarađuje sa Haškiim tribunalom. U suprotnom, pomoć od 100 miliona dolara za ovu godinu neće biti odobrena i, što je još važnije, Beograd neće dobiti podršku Vašingtona za pomoć Svetske banke i Međunarodnogmonetarnog fonda.

Njujork tajms je napisao i da je američki ambasador u Beogradu Vilijam Mongomeri nedelju dana pre toga predsedniku SRJ Vojislavu Koštunici i premijeru Srbije Zoranu Đinđiću predao listu sa američkim zahtevima.

Dokument pod naslovom „Konkretne akcije koje bi doprinele pozitivnoj oceni 31. marta“ uključivao je zahtev za „preduzimanje koraka za proterivanje bosanskih Srba optuženih za rame zločine“ iz Jugoslavije.

SAD su zahtevale i da svaka saradnja sa Vojskom Republike Srpske bude jasna.

„Jugoslovenske vlasti se pozivaju i da „srpski narod infonnišu o zločinima protiv čovečnosti koje su počinili Milošević i drugi“ i da „oslobode albanske zatvorenike“ iz zatvora u Srbiji“, preneo je list „Danas“.

Kako je tada Tajms pisao, američki zvaničnici su tvrdili da tadašnji predsednik Buš traži razloge da nastavi da pomaže „postmiloševićevske lidere u Beogradu“.

Danas, dvadeset godina kasnije, obeležili smo 15 godina od smrti Slobodana Miloševića u Hagu. Neki su ga se tom prilikom setili po dobru, dok drugi baš i nisu.

Ministar unutrašnjih poslova i lider Pokreta socijalista Aleksandar Vulin ocenio je povodom godišnjice smrti da je bivši predsednik Srbije i Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) Slobodan Milošević „svojim životom i smrću, zaslužio poštovanje Srbije i Srba ali i svih ljudi koji poštuju borce za slobodu“.

Povodom godišnjice Miloševićeve smrti, Suzana Vasiljević, savetnica predsednika Srbije za medije, koja se našla u grupi organizatora Plišane revolucije 1991. godine na Terazijskoj česmi rekla je da su tada shvatili „u kom pravcu zemlja ide, da je rat tu, na vratima, a želeli smo da živimo, želeli da budemo deo slobodnog sveta, a osećali smo da nam Milošević to oduzima“.

Zanimljivo je da su danas na vlasti i jedni i drugi, zajedno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari