Nasilje nad ženama kao tradicija 1Foto: Natalija Moskovljević Miletić

Nasilje nad ženama i uopšte porodično nasilje kao najteža posledica neravnoteže položaja žene i muškarca u društvu je posledica, ne samo tradicije i vladajućih stereotipa, već opšteg stanja u kome se jedno društvo nalazi.

Iako nasilje ne poznaje socijalne i obrazovne granice, iskustvo stručnjaka koji se bave ovom oblašću govori da je učestalije u siromašnim i disfunkcionalnim porodicama. A Brus se ne izdvaja iz većine. Ali, krenimo redom.

Centar za socijalni rad Opštine Brus tokom 2018. godine registrovao 48 žena žrtava nasilja, što u ukupnom broju žrtava (59) čini 80 odsto. U odnosu na broj žena na području bruske opštine (7.900) to je 0,6 odsto. Ako tome dodamo podatke da su 2015. godine registrovane 32 žrtve, a u prvih devet meseci ove godine imamo 33, očigledno je da broj registrovanih žrtava raste.

PORODIČNE „STVARI“

Šta je uzrok tome? Porast nasilja ili razvoj svesti o nasilju i odlučnost žrtava da progovore? Radi sagledavanja realne slike nasilja na terenu i pružanja pomoći u prevazilaženju problema, Udruženje žena „?aliopa“ Brus prošle godine je realizovao projekat „Prevencijom protiv rodno zasnovanog nasilja“. U okviru projekta organizovane su brojne radionice koje su ukazale na krupan problem, možda veći i od samog nasilja, neprepoznavanje i tolerancija nasilja.

“Naš zadatak je bio da žene, pre svega u seoskoj sredini, dobiju određene informacije o tome šta je nasilje, kako da ga prepoznaju i kome da se obrate za pomoć. To je vrlo težak posao, jer prvo treba dopreti do tih žena i pobuditi im želju da uđu u komunikaciju sa vama. To nije nimalo jednostavno. Videle smo da su neobaveštene, da zaziru od razgovora i da se svaka od njih izjašnjava da nije u nasilju“, kaže sociološkinja Snežana Miladinović, potpredsednica „?aliope“.

Tek kasnije u neformalnom razgovoru uspele su, dodaje, da dođu do veoma teških podataka i shvate da većina žena smatra kako „jednostavno, to tako treba, jer su i njihove majke i bake tako živele“: „Rodno zasnovano nasilje je tema o kojoj se ćuti u gradu i selu jer se smatra porodičnim problemom koji treba da ostane tu gde je i nastao.“

Međutim, i pored zatvorenosti žrtava, a potom i članova porodice da o tome progovore, aktivistkinje za ženska prava u Brusu svakom radionicom i izlaskom na teren primećuju pozitivne pomake koji se ogledaju u sve otvorenijem pristupu problemu i spremnosti za razgovor, pre svega, samih žrtava.

U borbi za buđenje svesti kod žena i ostvarivanje prava u borbi protiv nasilja, za sada jedino u Brusu Udruženje žena „Kaliopa“ je, prema rečima predsednice Ivanke Jakovljević Moskovljević, ostvarilo dobru saradnju sa lokalnom samoupravom, ustanovama i institucijama čiji predstavnici aktivno učestvuju u realizaciji svih projekata, kroz stručnu pomoć, savete i doprinos u radu radionica. Osim toga, Udruženje je nedavno dobilo i prostor, što će, kako veruju, unaprediti ne samo nivo njihovih usluga, već i položaj žena u Brusu.

MUŽEVI I DECA PREDNJAČE

Podaci Internog tima Centra za socijalni rad Brus govore da su, u ukupnom broju registrovanih žrtava , nasilju najčešće izložene žene starosti od 26 do 65 godina (73 odsto), dok je kod mlađih od 25 i starijih od 65 godina taj procenat znatno niži (26 odsto).

Statistika, takođe, kaže da najveći broj žena žrtava trpi fizičko nasilje (60 odsto), seksualno (4 odsto), dok je u čak 33 odsto slučajeva registrovano psihičko nasilje. Kada su počinioci u pitanju, u polovini slučajeva to su muževi, zatim slede deca, vanbračni partner, pa brat, sestra i roditelji.

Zanimljivo je da iz godine u godinu, na tabeli nasilja, posle partnerskog, kao dominantnog, sledi nasilje odrasle dece prema roditeljima, a kao najčešći uzroci registrovani su poremećeni porodični odnosi i alkoholizam. Pored alkoholizma gotovo presudnu ulogu u pojavi nasilja igraju ekonomska nestabilnost porodice i ekonomska potčinjenost žene.

Od oko 7.900 žena u Opštini Brus, 862 se nalaze na evidenciji NSZ pri čemu je 394 starijih od 45 godina sa minimalnim šansama za zaposlenje. Od 3.800 registrovanih poljoprivrednih gazdinstava samo trećina je u vlasništvu žena. Osim toga, u bruskim selima, i pored ogromnog tereta koji nose, 12 odsto žena je bez zdravstvenog, a 60 odsto bez penzijskog osiguranja, što je još jedan od oblika diskriminacije.

Ovim podacima, dodajmo i to da je prošle godine 839 žena koristilo socijalnu pomoć, a 57,6 odsto žena na selu se vode kao izdržavani članovi domaćinstva.

GDE MI JE BILA PAMET!

Žene u Brusu nerado govore o svom položaju u porodici i braku . O nasilju još teže. Jedna od retkih, koja je pored svega što je preživela uspela da se osamostali i započne novi život, želela je da ostane anonimna, ali je zarad onih koje se vrte u začaranom krugu porodice i nasilja, ipak iznela svoje iskustvo.

„Posle braka koji je trajao gotovo 35 godina, dvoje dece, unučadi i nasleđenog osećaja da sam ja za sve kriva, rešila sam da prekinem i odem. Nikada nisam tražila i nisam ni znala za stručnu pomoć. Živela sam u selu. Nisam imala ništa. Nešto malo stvari u torbi koju sam uspela na brzinu da pokupim. Spašavala sam glavu na ramenima. Bez škole, para, razumevanja ljudi kojima sam poklonila svoje zdravlje, snagu i najlepše godine… Bez rešenja. Usamljena… I uspela sam. Bilo mi je mnogo teško. Ne znam da li je bilo teže trpeti torturu ili posle se snaći u svetu, sama. Ali verovala sam i Bog mi je pomogao. Radila sam, štedela, mučila se. Muka za mukom. Sada? Sada sam penzionerka. Istina narušenog zdravlja, ali živa i ponosna. Svoj sam čovek, priča naša sagovornica naglašavajući najčešću grešku koju čini žrtva: „Samo mi je žao jednog – gde mi je bila pamet da to ranije uradim!“

Tekst je deo projekta „Položaj žena u javnom i političkom životu Brusa“, koji se sufinansira sredstvima opštine Brus. Stavovi izneti u medijskom prilogu nužno ne odražavaju stavove organa koji sufinansira projekat

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari