
Ne odgovarajući na njihovu ključnu dilemu: kako obezbediti da brojčane ocene budu validne.
Nastavnici listom svedoče da su u prethodnih mesec dana dobijali na desetine identičnih domaćih zadataka, da su i najlošiji đaci rešavali zadatke bez ijedne greške, te da nemaju nikakav pouzdan dokaz ko je od koga prepisivao, šta treba da bude ocena za đake, a šta za roditelje.
U dopisu školama Ministarstvo sugeriše nastavnicima da prilikom davanja brojčanih ocena uzmu u obzir i zalaganje učenika, pa se neki pola u šali, a pola u zbilji pitaju da li trud nekog učenika da prepiše od druga, iz udžbenika ili sa interneta treba nagraditi ocenom više.
Učiteljica jedne prestoničke škole kaže za Danas da je prosečna ocena njenog odeljenja na poslednjoj proveri znanja iz matematike pred uvođenje vanrednog stanja bila 2,5, da bi tokom nastave na daljinu porasla na neverovatnih 4,7.
– Od najslabijih učenika dobijam bez greške urađene pismene provere znanja i domaće zadatke, ali ako im upišem manju ocenu od petice, rizikujem da me neki roditelj prijavi prosvetnoj inspekciji. S druge strane, da li je to fer prema deci koja su samostalno radila? Nekoliko đaka nije pratilo ono što sam od njih tražila, pa sam u dilemi da li smem da im upišem u dnevnik jedinice, pošto je kada smo ih formativno ocenjivali rečeno da ne upisujemo „tužiće“ već samo „smajlije“ – prenosi nam neke od dilema ova učiteljica.
Aleksandar Baucal, profesor na Katedri za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, kaže za Danas da treba imati razumevanje za napore Ministarstva da nađe praktično rešenje za ocenjivanje, ali ukazuje da bez prilagođavanja pravilnika o ocenjivanju aktuelnim okolnostima, primena uputstva koje je poslato školama neće biti uvek moguća.
– Na primer, ako nastavnik ima učenike koji nisu imali mogućnosti da prate nastavu na daljinu kako da uzme te okolnosti u obzir prilikom ocenjivanja? Ako da najvišu ocenu pošto ima pokazatelje da je taj učenik dao sve od sebe da uči onoliko i kako može, onda to nije ocena za znanje, niti ona govori o ostvarenim ciljevima. A ako mu da slabiju ocenu, onda ne uzima u obzir ono što je učenik realno mogao da uradi u datoj situaciji. Pored toga, ukoliko nastavnik nema uvid u kojoj meri su učenici samostalno radili zadatke koje im je slao preko digitalnih servisa, postavlja se pitanje kako može da ih oceni ako mu nedostaje ova važna informacija – ističe Baucal, uz opasku da bi trebalo konsultovati nastavnike iz različitih delova Srbije i na osnovu njihovog iskustva i mišljenja proveri realističnost uputstva Ministarstva i eventualno ga unaprediti.
Nevena Buđevac, docentkinja na Učiteljskom fakultetu u Beogradu, napominje da ocenjivanje, osim procene znanja učenika, ima i nekoliko drugih važnih funkcija – da učenike motiviše, da usmerava dalje učenje, ali i razvoj učenika, da pokaže da li učenik može da pređe u naredni razred ili nivo školovanja.
Dodaje da odluka Ministarstva da se učenici ocenjuju tokom perioda kada se nastava odvija na daljinu, a bez elementarnih uslova da se obezbedi da njihovi odgovori i aktivnosti zaista budu odraz njihovog znanja i zalaganja, dovodi do toga da ocenjivanje ne može da ispuni nijednu od pomenutih funkcija.
– U tom smislu odluka Ministarstva je nejasna, čak i štetna, jer skreće pažnju sa procesa učenja (koji je počeo iznenađujuće dobro, imajući sve u vidu), na proces ocenjivanja, čija regularnost ne može da se obezbedi. Time se deci i roditeljima šalje pogrešna poruka, a nastavnici stavljaju u poziciju da ulažu veliki napor da urade nešto što sami procenjuju kao sasvim pogrešno i što dodatno urušava njihovu, već izuzetno tešku poziciju – kaže Buđevac.
Privid
Nevena Buđevac smatra da ocenjivanje nije prioritet u vanrednoj situaciji i da bi pomoć nastavnicima, makar i u vidu toga da im se dodatno ne odmaže, trebalo da bude najvažnija.
– Ipak, izgleda da je Ministarstvu važnije da po svaku cenu održi privid da je sve regularno i pod kontrolom, pa otud i ne čudi ova odluka o ocenjivanju koje ne može da se sprovede – kaže Buđevac.
Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa
U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.
Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.
Ova metodoligija uženja i ocenjivanja je uvela besprizorni protekcionizsm u korist bogatih. A pta očekivati drugo od tajkuna Šarčevića?!
Ja sam samo jedan utisak imala posle teksta. Kako ovu učiteljicu nije sramota da joj prosečna ocena na testu bude ovako niska?
Inače, učiteljica mog deteta časove drži „uživo“, komunicira sa decom preko zajedničke Viber grupe i povremeno ih proziva da čuje kako urade zadatke koje im zada. Tako može da proveri koliko znaju i da ih zainteresuje da ne zapuštaju školu. Nije škola samo u testovima. Igrom slučaja, moram da pratim časove zbog deteta koje je dugo izostajalo. Ima dece koja se više uključuju i bolje snalaze u ovom vidu nastave
Evo mog iskustva / s obzirom na okolnosti i stanje skolskog sistema, nastava nije loša. Mane su previše televizora i preopterećenje roditelja, tačnije mama koje su pored svih obaveza postale i učiteljice, nastavnice, padagozi.
Mame su samoinicijativno preuzele te uloge i potpuno izgubile kontrolu umesto da puste decu da se sama snadju i saradjuju sa svojim nastavnicima. Mame su sujetne i nerealne, tek sada izgleda uvidjaju da im deca imaju problem iz nekog predmeta, tek sada ih se to tice i umesto da im pomognu da budu dobri ljudi, iskreni i da postuju trud svog nastavnika one su resile da pred ko zna kim pokazu sve nepostojece kvalitete svoje dece, koji cak nisu ni primereni uzrastu tog deteta. Zato sto majke ne mogu da znaju sta je i kako nastavnik radio sa tom decom i one uopste ne shvataju da mi to primecujemo. Ima, doduse, onih koji imaju meru pa se zadrze na samo za nijansu boljem nivou nego sto je dete inace bilo… Uslovi za objektivno i realno ocenjivanje NE POSTOJE pa ga ne treba ni traziti od nas, nastavnika nego pronaci neko bolje resenje. Kakva je situacija bila ’99.? Kako je onda resen problem? Ne znam kako su tada resili, upisivala sam fakultet o tome znam ali ne znam kako je teklo zakljucivanje u ostalim razredima?
Za srednje škole ’99 su prepisane sve ocene sa polugodišta i računate su one koje su bile u dnevniku iz drugog. Kod učenika koji su imali slabu iz nekog predmeta taj učenik je morao da se pojavi u školi bar 2 do 3 časa u nedelji radi konsultacija (podeli nastavnik pitanja, kući odgovoriš dodješ sledeći čas on te pita 2-3 pitanja ako odgovoriš tačno upiše ti pozitivnu ocenu ili višu ako si naučio za višu i kući)
Vi svi izgleda zaboravljate da je prava sreca za sve koji smo ostali zivi…iako kazu da ovo jos nije gotovo! Lako ce se deca i nauciti i oceniti, samo kad ih ima… Pozdravljam sve one iskompleksirane roditelje koji bi hteli da im deca urade sve ono sto oni nisu!!! Ta deca nisu imala vremena ni za igranje ni za druzenje, za sport, ljubav…samo za telefon, tablet i televizor. Trebalo bi sa malo mislimo o njima.
Pitanje za pisca teksta: „Da li mislite da učitelji/nastavnici/profesori trebaju da idu od učenika do učenika i da ih lično ocenjuju?“. Niste ništa predložili kao primer za ocenjivanje učenika, a delite lekciju onome ko se trudi da nešto radi.
Novinar nije tu da resava stvari umesto onih koji su odgovorni vec da Vas i sve nas izvesti o problemu sto je ovim tekstom i uradjeno. Ni u jednom mediju do sada nisam videla da je neko izneo ovaj problem koji nije uopste mali kako se cini…
Moje mišljenje je da bi trebalo prepisati ocene sa polugodišta. Mislim da je to najrealnije u ovim uslovima. Sva deca koja se bolje snalaze ovako imaće sigurno bolje ocene u sledećem razredu.
Ne mogu prepisati ocene sa polugodista, one se svakako racunaju. Na kraju nastavvne, skolske godine se sabere prosecna ocena is prvog i prosecna ocena is drugog polugodista, i onda se podeli sa 2.
To nije tacno. Zakljucna ocena ne sme biti manja od prosečne niti vece od najveće u dnevniku. Nije obavezujuca sredina o kojoj Vi govorite.
Ovaj covek, ucenik 17 je upravu. A Vas molim da se ne mesate u stvari koje su Vam strane. Skinite aplikaciju es-dnevnik i bice Vam jasno kako mi prosvetari moramo zakljucivati ocene NA KRAJU SKOLSKE GODINE!
Ma šta ima da se deli i računa podeliš ocene i gotovo. Kada dođu deca u naredni razred svakako na početku godine imate obnavljanja i inicijalne testove. Alo bre ljudi o čemu se radi. Ministarstvo reklo ovo, reklo ono – pa šta?! Jeste dali ocene – jeste, deca pratila nastavu – jesu, učestvovali u izradi domaćih zadataka – jesu. ŠTA IMA VIŠE DA SE POLEMIŠE. POZDRAV ZA SVE UČITELJE I NASTAVNIKE, HVALA VAM ZA SVE ♥️
Situacija u koju nas dovodi ministarstvo ovom odlukom je grozna, za savesne prosvetare barem. Roditelji, naročito majke, su potpuno izgubile kompas, ne samo da rade zadatke umesto dece nego i razgovaraju sa nama umesto njih… Ako im damo ocenu za ono sto nam salju i rade, sigurno cemo ih nagraditi za nerad, varanje i laganje i to zaista nije fer prema ucenicima koji se zaista trude a ni prema nama samima koji se protezemo i van svih svojih granica sada. A ako im damo ocene koje znamo da zasluzuju, jer svako od nas zna koliko svako dete i zna i moze da napreduje u realnim uslovima, tu su roditelji koji samo cekaju priliku da se ustreme na nas i da odbrane svoju decu od nekakvih umisljenih napada, pretnji i mrznje nas nastavnika. Sindikati MORAJU da reaguju, ovakvo ocenjivanje nije moguce nikako od 3.razreda pa navise…
Šta u svemu ovome ima validno. Zašto se uopšte i razmišlja o tome. Ta sva deca će da krenu u sledeći razred naredne školske. A da su tim istim prepisivanje naučili nešto, sigurno jesu. Deci podeliti ocenu koju već imaju ili ocenu više za bar uloženi trud za prepisivanje (2 u 3 ; 3 u 4; 4 u 5 i 5 u 5+ ) Za sve učitelje i nastavnike veliki poljubac .