Poteškoće prilikom zapošljavanja i pandemije sa kojim se susreću osobe sa oštećenjem sluha 1Foto: Teodor Lazarev

Hendikep je deo ljudske različitosti i sve barijere koje postoje su kreirane od strane društva. Na nama je da zajedničkim snagama radimo na tome da se te barijere, kao i stigma koja okružuje hendikep uklone, govori Sara Bošnjaković u intervjuu za Danas.

Sara Bošnjaković ima 22 godine i oštećen sluh za 80 odsto, ali je to ne sprečava da se uspešno bavi digitalnim marketingom već četiri godine i radi sa najvećim brendovima kao što su „Imlek“, „Ceresit“, „Moment“, „Telenor“, „Hipp“, „Loctite“ i drugim.

„Kao mala sam imala veoma česte upale uha koje su rezultovale oštećenjem sluha. Godinama, to oštećenje sluha je napredovalo, pa tako sada mogu da čujem samo pomoću slušnih aparata i razumem govor ako čitam sa usana“, priča Sara za Danas.

Ona navodi da joj je i pored svih problema, muzika velika ljubav – od malena svira gitaru, u muzičkoj školi je išla na solo pevanje i naučila da svira klavir, a od skoro svira i ukelele koje posebno voli zbog lakoće sviranja i kompaktnosti.

„Muzika mi je veoma pomogla tokom godina, naručito jer pored oštećenja sluha imam i tinitus, odnosno konstantno zujanje u ušima uzrokovano gubitkom sluha. Kada stavim slušalice i pustim muziku sa čistim zvukom, taj zvuk skoro potpuno maskira tinitus i značajno mi olakšava rad jer se ne fokusiram na zujanje“, objašnjava naša sagovornica.

Poteškoće prilikom zapošljavanja i pandemije sa kojim se susreću osobe sa oštećenjem sluha 2
Foto: Teodor Lazarev

Sara ističe kako put ka uspehu i poziciji na kojoj se danas nalazi nije bio nimalo lak, ali i da je još od malena bila sigurna da želi da se bavi marketingom, televizijom ili bilo kojom vrstom medija.

Karijeru je započela na televiziji kao reporter i smatra da joj je to bio najizazovniji posao do sada jer je komunikacija sa režijom tokom vesti bila uživo.

„Ovaj problem smo rešavali tajmerom koji mi je tačno govorio kada sam u programu, a kolege iz režije su maksimalno pojačavale ton koji ide od njih za vreme reklama ukoliko imaju bilo šta da mi jave“, priča Sara.

Kasnije je dobila posao u produkcijskoj kući gde je bila montažer, producent, pomagala oko organizacije snimanja i kreirala sadržaj za društvene mreže.

„Najteži deo mi je bio samo snimanje na terenu zbog mnogo zvukova koji su u isto vreme slabi i mešaju se. Tada srećom nije bila pandemija te sam mogla manje-više nesmetano da čitam sa usana svih u timu.“

Do sada je Sara radila u dve marketinške agencije, a od pre mesec dana je zaposlena u agenciji „New Moment New Ideas“.

„Budući da sam u kompaniju ‘New Moment’ došla tek pre mesec dana, definitivno mogu da kažem kako je podrška kolega, bez obzira da li imali hendikep ili ne – najbitnija. Imala sam ogromnu sreću da su sve moje kolege u agenciji jako pozitivne, imaju bezgranično razumevanja i zaista se osećam kao deo kolektiva, iako sam ovde prilično kratko“, napominje Sara.

Ona dodaje kako smatra da su najčešći problemi sa kojim se suočavaju osobe sa hendikepom prilikom zapošljavnja – predrasude.

„Do skoro sam na svim intervjuima za posao skrivala to da imam hendikep zbog čega se sada veoma stidim. Znam iz ličnog primera koliko je teško pogledati poslodavca u oči i reći mu ‘ja imam oštećenje sluha’, jer to u većini firmi diže crvenu zastavicu i ta osoba ne bude ni saslušana“, ističe Sara.

Kada je dobila posao, kaže da se plašila reakcije tima sa kojim je trebalo da radi – „Isprva mi je zaista bilo neprijatno da bilo kome kažem jer sam se plašila reakcija kolega, ali kada sam im rekla bilo mi je krivo što im se odmah nisam poverila. Zaista oko sebe imam tim ljudi pun podrške i razumevanja“.

Svim osobama koje se nalaze u sličnoj situaciji kao i ona, Sara preporučuje alatke koje im mogu olakšati rad poput „Call Recorder“ i „Audacity“ aplikacija koja snimaju telefonske pozive, pojačavaju ih i daju mogućnost da se oni ponovo preslušaju i pojačaju.

„Takođe za svakodnevnu komunikaciju koristim i ‘Apower Mirror’ i ‘Speech to text’ aplikacije pomoću kojih se glas osobe sa kojom se priča pretvara u tekst koji se pojavljuje na ekranu“.

Sara bi takođe ukazala poslodavcima na benefite koji postoje ako firme zaposle osobe sa nekom vrstom hendikepa – pored toga što je po zakonu propisano da mora da postoji u svakoj firmi makar jedna zaposlena osoba sa hendikepom – firma od države može tražiti refundaciju za prilagođavanje uslovima ili refundaciju za posebnu pomoć kao što je tumač znakovnog jezika.

Pandemija korona virusa je značajno otežala svakodnevno obavljanje i najjednostavnijih a svakodnevnih radnji osoba sa nekom vrstom hendikepa, a onima sa oštećenim sluhom je komunikacija sa drugim ljudima gotovo nemoguća, s obzirom na obavezu nošenja maski.

„Svaki odlazak u restoran, prodavnicu, ili bilo koje mesto gde znamo da ćemo morati da pričamo sa ljudima koji nose maske postao je nepodnošljiv i uzrokovao ogromnu dozu anksioznosti. Odlazak u objekat koji je jako bučan je i pre pandemije bio ogroman stres jer se zvukovi mešaju, ali je makar čitanje sa usana bilo moguće, što više nažalost nije slučaj“, navodi Sara.

Sa druge strane, ona dodaje i da joj rad od kuće zbog pandemije odgovara, jer je veći deo komunikacije u pisanom obliku, a kada se održavaju sastanci, kolege joj izađu u susret sa uključenim kamerama kako bi mogla da im čita sa usana.

Poteškoće prilikom zapošljavanja i pandemije sa kojim se susreću osobe sa oštećenjem sluha 3
Foto: Teodor Lazarev

„Dala bih savet firmama koje imaju zaposlenu osobu sa oštećenjem sluha –  uvek pre ‘Zoom’ sastanka uključite opciju captions, jer Zoom ne dozvoljava bilo kome da ih uključi, osim adminu poziva. Takođe, uvek držite kamere uključene kako bi bilo moguće čitanje sa usana. Nemojte da vas mrzi da ponavljate stvari i po pet puta, verujte da je to veći stres osobi koja ne može da čuje nego vama“.

Sara savetuje da bi bilo dobro da, kako bismo pomogli ljudima koji imaju oštećen sluh, nosimo umesto običnih maski – providne maske ili vizire koji će nas podjednako štiti od virusa.

„Jedina mana ovde je dostupnost istih, pa bih ovom prilikom zaista pozvala sve firme iz ove delatnosti da porade na dostupnosti providnih maski, kako bismo svi imali makar malo olakšanje tokom pandemije koja je sama po sebi veoma stresna“.

Na pitanje da li je primetila da ljudi nose providne maske ili vizire kako bi olakšali komunikaciju ljudima sa hendikepom, Sara odgovara da to nije čest prizor.

„Iskrena da budem, u Srbiji apsolutno niko ne obraća pažnju na to. Jedino gde sam videla vizire je ‘McDonalds’ čiji marketinški tim zaista mogu da pohvalim jer veoma vode računa o dostupnosti svojih proizvoda.“

„Nisam videla zaista da iko na ulici nosi vizire ili providne maske, i ovih putem  bih pozvala sve koji žele da podignu svest o ovom problemu kupe providne maske, jer su jednako efikasne kao i bilo koje druge“, priča Sara.

Navodi kako i nije nailazila na tolernaciju kod mnogih ljudi, a posebno ističe jednu neprijatnu situaciju koju je nedavno imala na šalteru jedne banke.

„Radnica na šalteru je imala masku pored čega je izuzetno tiho pričala i bila posebno neljubazna. Pokazala sam joj slušne aparate, na šta je ona pozvala koleginicu da je zameni. Zaista sam se osećala kao da koliko god naporno radila i bila uspešna, to prosto nije bitno i jedino što ljudi vide kod mene je nekoga ko ima oštećenje sluha“, objašnjava Sara.

Naša sagovornica svima sa nekom vrstom hendikepa poručuje da ništa nije nemoguće ako nešto želimo dovoljno jako i dodaje da je podrška okoline najbitnija – „Bez podrške moje najbolje drugarice, kao i bake i deke koji su me odgajili sada ne bih bila ovde gde jesam i zato bih volela da pozovem sve kojima je savet ili razgovor potreban da mi se jave putem društvenih mreža“.

Za kraj, napominje da je hendikep deo ljuske različitosti i da su „sve barijere koje postoje u napretku kreirane od strane društva – a na nama je da zajedničkim snagama radimo na tome da se te barijere, kao i stigma koja okružuje hendikep uklone“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari