Profesorka informatike o onlajn nastavi: Ministarstvo prosvete je propustilo šansu 1Foto: Slavoljub Radojević

Da je Ministarstvo prosvete imalo malo sluha i slušalo nastavnike moglo je posle prvog talasa nastave na daljinu da napravi strategiju kako bi se realizovala nastava u slučaju ponovnog prelaska škola na onlajn rad.

Da je Ministarstvo prosvete imalo malo sluha i slušalo nastavnike moglo je posle prvog talasa nastave na daljinu da napravi strategiju kako bi se realizovala nastava u slučaju ponovnog prelaska škola na onlajn rad. Tu strategiju je moglo i da istestira do početka školske godine. Nažalost, nije iskorišćen entuzijazam nastavnika u tom periodu da se isprave pogreške koje smo svi mi pravili – kaže za Danas Katarina Veljković, profesorka informatike u Prvoj kragujevačkoj gimnaziji i jedan od najboljih poznavalaca onlajn nastave u Srbiji. Šira javnosti je, pre svega, zna po tome što je prošle godine izabrana među 50 najboljih nastavnika sveta, finalista za prestižnu nagradu Global Teacher Prize.

Šta je trebalo osmisliti u toj strategiji?

– U toj strategiji je trebalo da se usredsredimo na nabavku opreme, instalaciju najbolje besplatne platforme, ali i na pripremu adekvatnih interaktivnih nastavnih materijala koji bi pomogli nastavnicima i učenicima. Da se usredsredimo na to kako pomoći učenicima sa invaliditetom i posebnim potrebama i osobama nižeg materijalnog status, a ne da se sva energija troši na pripremu i realizaciju RTS časova. Opet se pravi greška da se nastavnicima daju odrešene ruke, a onda se navodi da ne rade kako treba.

Država je najviše resursa usmerila na TV časove. Da li je to bio pravi potez? 

– Na početku pandemije u martu to uopšte nije bilo loše rešenje, ali nakon tog perioda prilagođavanja i snalaženja svih u obrazovnom sistemu trebalo je da se pređe na osmišljavanje i kreiranje onlajn interaktivnih materijala, pripremanje platforme koju bi nastavnici koristili. U RTS časovima nema nikakve interaktivnosti koja je ključna za obrazovni proces. Zato i idemo u školu. Glavna snaga onlajn učenja jeste u unapređenoj školskoj situaciji, to jest u omogućavanju učenja u vreme koje učeniku odgovara i dinamikom koju on sam odredi. To ne znači nužno da se sve aktivnosti odvijaju za računarom. Nastavnik može dati zadatak koji se uopšte ne realizuje za računarom, već se samo na kraju procesa rezultati rada dokumentuju i pošalju nastavniku, a u živom kontaktu daju objašnjenja.

Manji broj škola uspeo je da organizuje nastavu od septembra tako da grupa koja je jedne nedelje bila kod kuće prati direktan prenos onoga što se radi na času. Sada tako rade sa celim odeljenjem. Da li je to u ovoj situaciji najbolje rešenje? Roditelji su se do juče žalili što nema direktne komunikacije sa nastavnicima, a kada je sada to krenulo opet se žale da su deca satima prikovana uz računar.

– Većina nastavnika u mojoj školi opredelila se za realizaciju časova putem direktnog prenosa onoga što se trenutno radi na času sa grupom prisutnih učenika. To je dobro, jer učenici koji su kod kuće čuju živu reč nastavnika, prate šta nastavnik piše na tabli, mogu odmah da se uključe i pitaju kako bi razjasnili nejasnoće koje imaju. Treba imati u vidu da je ovo dobar način, ali nije i dovoljan.

*Šta nedostaje takvom načinu rada da bismo mogli reći da je onlajn nastava?

– Osnovna snaga onlajn učenja je u valjano, pedagoški zasnovanim, osmišljenim aktivnostima koje angažuju učenike i podstiču misaone procese. U onlajn učenju ključne su aktivnosti koje angažuju učenike, podstiču komunikaciju i grupni rad upotrebom interaktivnih saržaja, različitih medija i pedagoških metoda i oblika rada koji podstiču aktivno učenje. A za to je potrebna jedinstvena platforma Moodle koja je i zasnovana na osnovnim teorijama učenja, konstruktivističkoj teoriji koja tvrdi da učenik ne usvaja i primenjuje znanja nastavnika, već znanje gradi na osnovu sopstvene mentalne aktivnosti, što se postiže dobro dizajniranim zadacima, a ne vremenom koje se provodi ispred računara.

Kako izgleda prava onlajn nastava?

– Učenje na daljinu je oblik nastave koji se izvodi uz upotrebu IKT, kako bi se učenicima omogućilo učenje iz svog doma, u vreme kada njima odgovara i tempom koji oni odrede. Dakle, kvalitetno učenje na daljinu nikako ne sme da bude zasnovano isključivo na aktivnostima koje se dešavaju u određeno vreme. Poenta je u dobro izbalansiranoj kombinaciji vremena koje učenici provode na platformi učeći i radeći zadatke i testove, i vremena koje provode u komunikaciji sa nastavnikom i vršnjacima (pomoću konferencijskih alata poput Meet, Teams, Zoom).

Imate li konkretan savet za nastavnike na koji način da rade?

– Moj predlog je da nedeljno nastavnik sa učenicima ogranizuje bar jedno onlajn viđenje za konsultacije, pomoć učenicima, pa čak i za utvrđivanje nivoa znanja učenika. Taj čas treba da bude u danu kada učenici imaju predmet po rasporedu. Ostali časovi tog predmeta treba da budu prilagođeni onlajn okruženju i postavljeni na platformu za onlajn učenje, najbolje na Moodle. Na Moodle nastavnik treba da postavi smislene materijale i zadatke koji angažuju učenike i stvaraju uslove da oni nešto nauče. Ujedno, jako je važno da učenici pored postavljenih konkretnih materijala dobiju jasne instrukcije za rešavanje postavljenih aktivnosti (zadaci, forumi, seminarski radovi…). Tako na primer, za čas istorije nastavnik na onlajn platformu postavlja lekcije, ali i istraživačke zadatke koji će doprineti razumevanju sadržaja teme koju učenik uči. Zatim, zakazuje onlajn čas na nekom od komunikacionih platformi Teams, Meet ili Zoom na kome sa učenicima diskutuje i o urađenim zadacima, omogućavajući svakome da kaže svoje mišljenje, komentariše rad, obrazlaže.

Gotovo svi nastavnici su prošli više obuka na Moodle-u i dobro ga poznaju. Zašto ga onda zanemarljiv broj koristi?

– Jedan od razloga sigurno jeste što Moodle mora da bude instaliran od strane škole. Jedino tako i jeste potpuno bezbedan kada su podaci učenika i nastavnika u pitanju. Drugi razlog verovatno leži u činjenici da u obrazovnom sistemu imamo veliki broj nastavnika koji nisu spremi da bilo šta menjaju u svom radu. Idu na seminare samo zato što dobijaju neke obavezne bodove, a ne da na tim seminarima unaprede svoja znanja i veštine. Naročito seminare iz oblasti upotrebe digitalne tehnologije smatraju za nužno zlo, a ne kao mogućnost za učenje i sticanje novih znanja. Najgore je što uglavnom takvi nastavnici komentarišu kako učenici ne rade ništa, kako ništa što nauče ne primenjuju. Kao što znate, bilo šta da učite, a ne koristite ga jer smatrate da vam neće nikad trebati, naravno da to nećete ni znati. To da nastavnik nije informatički pismen više ne sme da bude alibi bilo kome. Po meni, ako neko nije u stanju da komunicira sa učenicima preko bilo koje platforme (a data su silna uputsva kako se šta radi, i pisana i video i uživo je bila obuka), ne vidim kako ta osoba uopšte može da predaje u školi. Ako, misli da mu te veštine nisu potrebne, stvarno verujem da treba da oslobodi mesto nekome drugom. Posao nastavnika je takav da se stalno menja, da mora stalno da se usavršava, da prati napredak savremenog društva, i da bude vizionar kako bi mogao da bude bar jedan korak ispred svojih učenika. Jer njegova je obaveza da učenike priprema za život.

Šta je Moodle?

Moodle je platforma koncipirana tako da na njoj učenik ima mogućnost prolaska kroz gradivo sopstvenim tempom u vreme kada učeniku najviše odgovara zbog koncentracije i tehničkih uslova koje porodica ima.

To je besplatna platforma koja je razvijana prethodnih 20 godina samo za potrebe nastave i učenja. Zbog toga i jeste najpogodnije okruženje i za učenike i za nastavnike, objašnjava Katarina Veljković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari