Vučićeva politika najviše šteti Srbima

Srpska politika ima ozbiljan problem njene vjerodostojnosti i kritičnog sučeljavanja s tamnim poglavljima vlastite povijesti. Relativiziranje ili čak negiranje zločina, odnosno pravdanje zločina zločinima drugih ne pridonosi prijeko potrebnom miru u regiji. Problem je u Srbiji kada su u pitanju ratovi devedesetih što i danas u Srbiji ne samo da se ne suočava s teretom i pogubnošću Miloševićeve politike nego se u dobroj mjeri identificira sa tadašnjom zločinačkom politikom – ocenjuje za Danas Josip Juratović, poslanik nemačke Socijaldemokratske stranke u Bundestagu, u odgovoru na pitanje kako komentariše konstantno negiranje srebreničkog genocida od strane svih vlasti posle petooktobarske revolucije, odnosno u čemu se sastoji specifičnost tog negiranja od strane premijerke Ane Brnabić.

Sagovornik Danasa ističe da sve dok srpska politika ne krene „putem NJemačke po pitanju njenog zločina u Drugom svjetskom ratu time što je jasno preuzela krivicu pokretača zla i jasno najstrože osudila počinioce zločina a njeni susjedi pak ne krenu putem Francuske pružanjem ruke pomirenja i praštanja svi su narodi u regiji Zapadnog Balkana osuđeni na bijedu“. Ovakva politika ide najviše na štetu srpskog naroda jer od Srba pravi taoce te kompletan narod tjera da dijele Mladićev zločin“, smatra Juratović.

* Evropski parlament je izglasao rezoluciju u kojoj se srpski zvaničnici iznova pozivaju da prestanu da negiraju genocid. Deluje li vam da tako nešto ima efekta?

– Rezolucijom Evropski parlament želi da podsjeti srpske zvaničnike da „puna saradnja sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, uključuje puno prihvatanje i primjenu njegovih presuda i odluka i naglašava da je priznavanje genocida u Srebrenici osnovni korak na putu Srbije da postane stabilizator mira na Balkanu a time i ubrza i svoj puta ka EU“. Srpski zvaničnici negiraju da su masakri koje su izvršile snage bosanskih Srba genocid, uprkos presudama međunarodnih sudova. Premijerka negira genocid, sve je to dokaz da nitko ne želi prvi potegnut pitanje i priznati dosuđeni genocid jer je to politički neprofitno. Vladi Srbije nikako ne ide u prilog da osporava presude jednog važnog međunarodnog suda, i žalosno je da Srbiju članicu koja želi pristupiti EU integracijama mora na to upozoravat EU parlament.

* Kako komentarišete odnos srpskih vlasti prema zločinima koje je rukovodstvo Srbije počinilo tokom devedesetih na Kosovu, odnosno da li je moguća normalizacija odnosa sa tom državom bez priznanja odgovornosti i izraza žaljenja za žrtvama?

– Potpuno je legitimno i prihvatljivo dokumentirati i obilježavati žrtve i stradanja vlastitog naroda, ali je neprihvatljiva neosjetjivost kada je riječ o žrtvama drugih naroda, prema kojem su naše žrtve stvarne dok se tuđe žrtve zanemaruju, umanjuju sve do toga da se postavlja pitanje da li ih je uopće i bilo. Nisam mišljenja da je moguća normalizacija ne samo sa Kosovom nego i sa svim susjednim zemljama dok se ne raščisti povijest i mislim da je jako bitno da se napravi jedna neutralna komisija historičara i različitih stručnjaka koji će razjasniti povijest prije svega u korist žrtava kojih je bilo na svim stranama a politika bi se trebala baviti budućnošću to je onda temeljna činjenica koji važi za sve. Politika bi se morala sa svih strana boriti kako stvoriti zajedničku budućnost koja bi garantirala mir i blagostanje svih zemalja u regiji.

* Kako vidite odnos Srbije i Hrvatske? I u Hrvatskoj je primetna relativizacija problematične prošlosti. Slažete li se sa tom ocenom?

– Gledajući samo kako se Srbija, Hrvatska i BiH imaju odnose prema istim ratnim događajima, teško se oteti dojmu da cijeli ovaj prostor i dalje odiše netrpeljivom atmosferom i vrlo je daleko od normalizacije odnosa. Neraščišćena prošlost, vraćanje starih neprijatelja iz ormara kada nam god nedostaje rješenja za svakodnevne političke probleme se stavlja u fokus ispred pitanja za socijalnom sigurnošću, pravnom državom, ljudskim pravima, pluralizmom, multikulturalnošću, koje u ovakvim politikama nisu bitne. Trebamo se zapitati zašto taj jedinstven obrazac u regiji funkcionira već više od 30 godina. On stalno drži regiju u napetom stanju, rađa konstantnu želju za osvetom, a ratna sjećanja i vlastite istine ideološke su matrice što često omalovažava vlastitu naciju koja ispada slabija u odnosu na drugog.

* Nacionalizam je poslednje utočište hulja. Šta mislite o toj izjavi?

– Iza nacionalizma se skrivaju dva elementa. Jedna grupa je ta koja nacionalizam koristi za održavanje moći, kojoj služi nacionalizam kao paravan za nesposobnost pronalaženja rješenja školstva, zdravstva, sudstva. Druga grupa je ona koja pokušava na račun patriotizma sebi stvoriti određene privilegije, što je uočljivo da svi imaju istu retoriku da sebi uzimaju za pravo da govore u ime naroda a svakog tko je na bilo koji način ispoljava kritiku prem njima se deklarira da je protiv naroda, na taj način drže ljude u strahu i pod kontrolom. Na taj način dovode pod kontrolu medije koje instrumentaliziraju velikim dijelom i nasiljem, isto tako i po pitanju sudstva i na taj način učvršćuju moć za koju su spremni sve mjere poduzeti, od nasilja pa čak i do ratnih sukoba. Uglavnom nacionalisti često zloupotrebljavaju demokratske slobode i vrijednosti upravo za ukidanje tih sloboda i vrijednosti. Zato je bitno da su ljudi oprezni jer koriste temu kojom senzibiliziraju poput teme izbjeglica, nacionalnih manjina gdje šire strah i netrpeljivost iz koje proizlazi mržnja. Zato je jako bitno da smo oprezni da točno slušamo njihovu retoriku da se na počecima suprotstavimo takvoj društvenoj politici, jer tko u demokraciji spava taj će se zasigurno u diktaturi probuditi.

Moguća balkanizacija EU

* Mogu se čuti ocene da će od sledeće godine, nakon izbora, EP izgledati mnogo drugačije, „desnije“, a da ćemo se ovog doba sećati kao zlatnog doba mira. Šta kažete na to?

– Ta opasnost postoji ali ovisi o tome kakva je svijest građana oko činjenice da nacionalistička strategija, koja je među svim nacionalistima jednaka a glasi, prvo mi, prije svega, vodi u to da će biti svaki protiv svakoga, što bi vodilo u balkanizaciju EU.