Najteže do podataka o tokovima javnog novca 1Foto: FoNet/ Vlada Srbije Slobodan Miljević

Novinari i mediji koji su od državnih organa, institucija ili javnih preduzeća tokom prošle godine zatražili neke informacije od javnog značaja, pozivajući se na Zakon o slobodnom pristupu tim podacima i dokumentima, nisu dobili odgovore od više od polovine njih čak i nakon intervencije poverenika, podatak je iz novog izveštaja o sprovođenju pomenutog zakona tokom 2019.

U izveštaju poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, prvom koji je podneo Milan Marinović od kada je na toj funkciji, zaključak je da stanje „nije zadovoljavajuće“, a da praksa ostvarivanja ovog prava nije odmakla u odnosu na prošlu godinu.

Kako podaci pokazuju, najškakljivije je pitanje raspolaganja javnim finansijama, pa su prošle godine medijski radnici i dalje najteže dolazili do informacija u vezi sa budžetskim sredstvima, javnim nabavkama, investicijama i drugim vidovima raspolaganja i evidentiranja tokova novca poreskih obveznika.

Broj žalbi u pogledu tih informacija povećan je skoro dva puta u odnosu na 2018. godinu.

Od znatiželjnih novinara država se u najvećem broju slučajeva i dalje najučestalije branila ćutanjem kao dobro oprobanim metodom, pa je dolaženje do potrebnih informacija gotovo nemoguće bez izjavljivanja žalbe Povereniku ili tužbe Upravnom sudu, kada žalba nije dopuštena.

Poverenik konstatuje ogroman broj žalbi podnetih zbog takozvanog „ćutanja uprave“, i navodi da je od 5.188 rešenih, čak 2.306 ili 44,44 odsto podneto zbog potpunog ignorisanja zahteva, 2.298 žalbi ili 44,3 odsto na negativan odgovor organa vlasti a svega 584 žalbe ili 11,26 odsto na rešenje organa kojim se zahtev odbija ili odbacuje.

U prilog tezi da u ovoj vrsti komunikacije države i društva nema napretka govori i podatak da je čak 83,29 odsto zahteva (4.321) od ukupnog broja rešenih žalbi zbog povrede prava (5.188) bilo osnovano.

Organi vlasti najčešće dostavljaju tražene informacije tek kada se mediji obrate Povereniku.

Osim što to prouzrokuje nepotrebno trošenje javnih resursa i vremena, pokazuje i da nije ni bilo suštinskih razloga za nepostupanje po podnetim zahtevima, pa se tu radi isključivo o „neodgovornom i neracionalnom odnosu organa vlasti prema građanima i javnim resursima“, navodi se u izveštaju.

Međutim, naglašava se i to da su česti slučajevi da državni organi informacije ne dostave tražiocima čak ni posle naloga Poverenika, pa je stepen neizvršenih rešenja i dalje visok, a posebno u predmetima po žalbama novinara, gde je čak 52,29 odsto naloga ostalo bez reakcije.

U vezi sa tim poverenik je izrazio zabrinutost, „imajući u vidu sadržaj informacija koje su bile predmet njihovih zahteva“, kao i činjenicu da je novinarima „Zakon o slobodnom pristupu informacijama osnovni alat za obavljanje posla“.

Informacije se najčešće uskraćuju pod izgovorom da su poverljive, ili da bi njihovo odavanje povredilo nečiju privatnost, pa i kad je reč o nosiocima funkcija i službenim licima i njihovom poslu, ili zbog navodne mogućnosti zloupotrebe, sve to, veoma često, bez adekvatne argumentacije i dokaza.

Sve je učestaliji i odgovor da organi vlasti ne raspolažu zahtevanim informacijama, što poverenik ne može faktički da proveri, već nadzorna Upravna inspekcija.

Inspekcija, s druge strane, gotovo da i ne podnosi zahteve za pokretanje prekršajnog postupka protiv odgovornih lica u vlasti. Prošle godine, podnet je samo jedan takav zahtev, dok su građani kao oštećeni uputili čak 4.903 prekršajna zahteva, pa se odgovornost za neosnovano uskraćivanje informacija svodi isključivo na reakcije javnosti, odnosno onih koji podatke i traže.

I u 2019. je bilo situacija da organi vlasti „poverljive“ informacije uskrate i samom povereniku kada ih on zatraži i i takvo ponašanje ostaje nekažnjeno. Otežanom pristupu informacija doprinosi i to što su zakonski mehanizmi prinudnog izvršenja, poput novčanih kazni, potpuno blokirani.

„Uz to, izostaje i podrška Vlade da ona merama neposredne prinude obezbedi izvršenje rešenja poverenika, u skladu sa zakonom, što zajedno predstavlja jednu od najvećih prepreka u ostvarivanju prava“, zaključuje poverenik u izveštaju.

Najviše žalbi protiv ministarstava

U 2019. najviše žalbi (3.159 ili 60,89 odsto) podneto je protiv republičkih državnih i drugih organa i organizacija, a od toga je 766 žalbi (24,25 odsto) protiv ministarstava i organa u njihovom sastavu. Broj žalbi protiv republičkih organa i organizacija u 2019. godini je porastao za 71,13 procenata. Povećan je broj žalbi protiv javnih preduzeća i to za 4,73 odsto, a smanjenje broja žalbi evidentirano je kod organa pravosuđa, organa lokalne samouprave i pokrajinskih organa.

Bez odgovora o Beogradu na vodi i gondoli

Neki od slučajeva o kojima su u prošloj godini mediji tražili intervenciju Poverenika, a državni organi se o njegova rešenja oglušili ili delimično ispunili zahtev su Beograd na vodi i podaci u vezi sa građevinskim zemljištem, uplata novca iz budžeta Ministarstva privrede kompaniji Er Srbija, snimak nesreće na naplatnoj rampi u Doljevcu, nelegalnoj gradnji na Savskom nasipu, gondoli na Kalemegdanu, finansiranju pojedinih medija.

Ovaj projekat finansira Evropska unija u saradnji sa listom Danas. Sadržaj ovog projekta je isključivo odgovornost lista Danas i ni na koji način ne odražava stavove i mišljenja Evropske unije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari