Sporo kretanje ka EU ojačava evroskepticizam 1Foto: FoNet/ Evropski savet

Suočena sa sve većim problemima u funkcionisanju vladavine prava u zemljama članicama i kandidatima Evropska unije je, čini se, u poslednje vreme zaoštrila zahteve u pravcu korigovanja navedene negativne tendencije.

U izveštajima Evropske komisije iznesene su brojne zamerke o slabostima vladavine prava u, po pravilu, istočnoevropskim zemljama „nove Evrope“: Mađarskoj, Poljskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Hrvatskoj i Slovačkoj a od zemalja kandidata za članstvo slične kritike u odnosu na različite segmente ovog načela upućene su Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji.

U Briselu raste uverenje da se sa zabrinjavajućim pojavama ili degradacijom vladavine prava u pomenutim zemljama treba suprotstavljati znatno energičnije nego do sada pa su u poslednje vreme ojačali zahtevi da se finansijska i druga podrška zemljama (IPA fondovi i drugo) poveže i uslovi stanjem reformi vladavine prava.

Značajno je pojačan pritisak na članice i zemlje kandidate da ubrzaju reforme u ovoj oblasti.

Zaoštren pristup Evropske unije iskazan je i u najnovijoj odluci kojom će Unija po prvi put u svojoj istoriji dobiti mogućnost uvođena sankcija pojedincima i entitetima odgovornim za ozbiljno kršenje ljudskih prava bez obzira na mesto gde su se dogodila.

Ovim novim spoljnopolitičkim instrumentom EU (po mnogome sličan američkom zakonu „Magnicki“) predviđeno je da se kao mere kažnjavanja mogu predvideti zabrane putovanja, zamrzavanje imovine za pojedince i pravna lica a članicama Evropske unije će biti zabranjeno da direktno ili indirektno finansiraju sankcionisane pojedince i pravna lica.

Iako je ovde reč prevashodno o meri koja ima za cilj veću disciplinu članica EU u realizaciji zajedničke spoljne i odbrambene politike, nema nikakve sumnje da bi one mogle da ozbiljno pogode i sve one koji krše načela vladavine prava, posebno u oblasti ljudskih prava građana.

Vest da nova poglavlja u pregovorima Evropske unije sa Srbijom neće biti otvorena do kraja ove godine, jer o tome nije postignuta neophodna saglasnost zemalja članica, svakako izaziva zabrinutost.

Iz EU stižu poruke da Međuvladina konferencija EU i Srbije neće biti održana u 2020. godini s obzirom da ni za jedno poglavlje nema saglasnosti o otvaranju, zbog ocene više zemalja članica o nedovoljnom napretku Srbije u oblasti vladavine prava.

Holandija, Belgija, Danska, Švedska, Finska, Nemačka i Bugarska nisu dale zeleno svetlo za otvaranje barem jednog novog poglavlja pozivajući se na nedostatke i kašnjenja u reformama vladavine prava kao i na nedavni godišnji izveštaj Evropske komisije o reformama u Srbiji koje nisu ispunile očekivanja na tom planu.

Nije tajna da u pogledu Srbije dve oblasti najneposrednije određuju tempo evropskog puta Srbije: vladavina prava i normalizacija odnosa Beograda i Prištine.

Evropska unija i veliki broj političkih i stručnih ličnosti u Srbiji naglašeno ističe u svakoj prilici da oblast vladavine prava ima odlučujući značaj za dobrobit građana i to ne samo zbog toga što je važan preduslov za mir, bezbednost i prosperitet, već zato što osnažuje ekonomsko-socijalne kapacitete zemlje i ima i izuzetno dejstvo na demokratsku transformaciju društva.

Nezavisno sudstvo koje skrupulozno štiti Ustavom zajamčena ljudska prava građana i rad demokratskih institucija, delujući efikasno i pouzdano, garantija su poboljšanja kvaliteta života građana.

Prevencija i borba protiv korupcije i organizovanog kriminala omogućavaju bolje ekonomske uslove i prosperitet odlučujući utičući na stvaranje stabilnog poslovnog okruženja, obezbeđivanje ekonomske sigurnosti privrednicima, podršku potrošačima i podsticanje investicija, otvaranje radnih mesta, ukratko – na sveukupan razvoj zemlje.

Poštovanje i zaštita ustavom zajamčenih osnovnih ljudskih prava omogućavaju stvaranje snažnog, pravednog i demokratskog društva.

Svedeno na jezik i terminologiju procesa proširenja Evropske Unije, glavne zamerke Srbiji odnose se prvenstveno na nedovoljne rezultate u ostvarivanju obaveza predviđenih poglavljima 23 i 24.

Sve navedene konstatacije nisu nepoznate kreatorima evropske politike u Srbiji.

Na deklarativnom nivou reforme u oblastima koja pokrivaju poglavlja 23 i 24 – u okviru njih posebno oblast vladavine prava – prepoznata su kao prioritetna, jer omogućavaju ostalim reformskim procesima da se sprovode mnogo lakše.

Značajna podrška reformisanju navedenih oblasti otvorena je novim pristupom prema kome se prvo otvaraju poglavlja 23 i 24 u pregovorima o pristupanju, sa posebnim naglaskom na domen vladavine prava.

Sektor vladavine prava u Srbiji potrebno je, dakle, ubrzano reformisati, a prioritet predstavlja primena akcionih planova za sprovođenje preporuka iz izveštaja sa skrininga o ova dva poglavlja koje je donela Vlada Srbije.

Podrška tom procesu takođe se usmerava kroz postojeće nacionalne strategije Srbije za reformu pravosuđa, borbu protiv korupcije i borbu protiv diskriminacije.

Nepodeljeno je mišljenje da su kvalitet i dinamika reformi sektora vladavine prava u Srbiji u dubokoj krizi.

Predsednica Evropskog pokreta u Srbiji Jelica Minić kaže da „Srbija u pristupnim pregovorima sa EU ima silaznu putanju već dve godine, da bi 2020. proces praktično bio zaustavljen. Uprkos upozorenjima da se ove godine neće otvarati nova poglavlja ukoliko ne dođe do vidljivog napretka u vladavini prava, osnovnim pravima, slobodi medija i izražavanja, izbornim uslovima, dobroj upravi, u svim ovim oblastima došlo je zapravo do nazadovanja i pored određenih pokušaja da se stanje popravi“.

U svojoj knjizi „Evropska integracija između nacije i globalizacije“ ambasador Duško Lopandić, bivši šef Misije Srbije pri EU u Briselu, ukazuje da bi „dodatni napori u procesu ubrzanijeg usklađivanja pravnog i političkog sistema Srbije u smislu poboljšanja vladavine prava, bili pravi način da Srbija konačno realizuje svoj dugoročni strateški cilj integracije u Uniju – ovaj put sinhronizovano sa dinamikom internih reformi u EU. Ovo podrazumeva, u prvom redu ispunjavanje prvog, političkog kriterijuma iz Kopenhagena: dalju demokratizaciju i izgradnju pravne države koji uključuju stabilnost institucija kojima se garantuju demokratija, vladavina zakona, ljudska prava kao i poštovanje i zaštita manjina.“

Profesor Vatroslav Vekarić, raniji direktor Instituta za međunarodnu politiku i privredu u Beogradu, naglašava da za postepeno poboljšanje kvaliteta vladavine prava u Srbiji nisu dovoljne deklaracije, već je potrebna, kako kaže, „autentična pobuda da se naprave potrebni iskoraci na tom planu koji će postepeno rešavati nagomilane probleme i relaksirati stanje u društvu“.

Iako zemlja prolazi kroz dramatičnu zdravstvenu i socijalnu krizu izazvanu pandemijom korona virusa koja ne pogoduje smirenoj analizi i odlučivanju o potrebnim koracima „svaki izgubljeni dan u ispunjavanju uslova iz poglavlja 23 i 24, naglašava, nosi zemlji velike političke, moralne i ekonomske gubitke.“

Spora dinamika evropske integracije Srbije koja je u velikoj meri posledica problema u vezi sa vladavinom prava ojačava evroskepticizam u javnosti.

Sve češće se navode argumenti kako kod nas nema dovoljno jake motivacije za uspostavljanje evropskih standarda u ovoj oblasti, da Srbija, navodno, treba da se bavi sama sobom i ne fetišizira sve ono sto u oblasti vladavine prava Evropska unija smatra ključnim.

Kada se takvom stanju duhova pridoda zastoj u procesu proširenja, nije ni čudno što se u zemljama kandidatima pojačava frustracija i apatija (poslednji primer u tom smislu je blokada Severne Makedonije od strane Bugarske).

U situaciji kada je čitava Evropa zaokupljena izuzetno teškom situacijom zbog pandemije kovida 19 i kada su i vlade i javnost okrenute prema tom teškom problemu kao i ekonomskim poremećajima koji su u izgledu, objašnjiva je i apatija u zemljama Zapadnog Balkana koja sve više Evropu vidi kao nedostižan cilj.

U takvoj situaciji se gube iz vida racionalni argumenti kao što je činjenica da su članice Evropske unije investirale više od 70 odsto ukupnih investicija koje su se slile u Srbiju, kao i da je EU pružila daleko izdašniju finansijsku i ekonomsku podršku Srbiji od svih ostalih zemalja i organizacija.

Nezadovoljavajuće stanje vladavine prava u Srbiji I brojni neostvareni ciljevi postavljeni u poglavljima 23 i 24 ne bi trebalo, ipak, da spreči sagledavanje određenih, ohrabrujućih pomaka koji bi – posebno nakon normalizacije situacije sa pandemijom – mogli da pruže pozitivne podsticaje kako bi se ostvario suštinski napredak u ispunjavanju obaveza iz pomenutih poglavlja.

To je neophodno utoliko pre što nije sporno da je u sadašnjem trenutku u Srbiji funkcionisanje skupštinske i izvršne vlasti u krizi, što povećava odgovornost pravosuđa da, na liniji njegovih nadležnosti, doprinese toliko nužnoj stabilizaciji situacije.

Praktično, još samo pravosuđe u Srbiji, uprkos svim teškoćama, ispunjava svoje funkcije u skladu sa Ustavom Srbije omogućavajući da se politički i ekonomski život odvija u nekim prihvatljivim okvirima.

Postoji nekoliko činjenica koje pokazuju da pravosuđe Srbije, uprkos brojnim kritikama na njegov kvalitet pokazuje određenu vitalnost svedočeći da u njemu postoje i deluju brojne sudije i tužioci koji profesionalno i časno rade svoj posao i duboko razumeju ustavnu ulogu pravosuđa u razvoju vladavine prava.

Primer koji poboljšava sliku srpskog pravosuđa i koji ne može da izmakne ni pažnji Evropske unije je demonstracija zavidnih rezultata i visoke transparentnosti u najvećeg balkanskom i srpskom sudu, Višem sudu u Beogradu.

To potvrđuju i tri poslednja izveštaja i brojni podizveštaji Evropske unije i pogotovo OEBS-a koji vrši monitoring suđenja u predmetima najvišeg rizika u Višem sudu u Beogradu.

Postupanje u najsloženijim predmetima kao što su „Darko Šarić“, „Slavko Ćuruvija“, „Miloš Delibašić“, „Mićo Nikolić-Sarma“, „Jovanjica“, „Vehabije“, „Srebrenica“, „Lovas“, „Trnje“, „Bogdanovci“, kao i suđenja i presude koje su donesene u predmetima ratnih zločina u kojima su vršena seksualna nasilja kao što su „Vida Lujić“, „Daliboir Maksimović“, „Dragan Maksimović“, „Stjepanović“, „Krstović“ i drugi, pokazuju visoku doslednost.

Posebno je značajno što su kriterijumi Višeg suda u odnosu na krivična dela seksualnog nasilja u okviru izvršenja ratnih zločina, potpuno ujednačeni sa evropskom praksom, izuzetno strogi a, prema ocenama evropskih institucija, suđenja i presude adekvatni.

Isti kriterijumi potpuno su prihvaćeni i od strane evropskih institucija podržani i pohvaljeni, tiču se teme terorizma koja je svoj upečatljiv epilog dobila kroz slučaj „Vehabije“.

Značaj borbe protiv transnacionalnog kriminala i terorizma čak i prevazilazi samu temu pregovora o poglavljima 23 i 24.

Upravo o sudijama Višeg suda u Beogradu koji su postupali u navedenim predmetima agencija KRIK je nedavno objavila kompletne podatke – o biografijama, imovini i čak ličnim statusima svih sudija ovog suda koji su postupali u najtežim predmetima organizovanog kriminala i ratnih zločina počev od njegovog predsednika do svakog sudije.

Izveštaj KRIK-a je osvetlio da su ove sudije koje sude u najsloženijim i najtežim predmetim u Višem sudu u Beogradu besprekorni profesionalci bez mrlja u biografijama; sudije koje ne mistifikuju svoj posao i otvoreni su za javnost.

Time što su oni otvorili svoje „fascikle“ u kojima se nalaze i najsitniji detalji njihovih biografija i podelili ih s javnošću, poručili su domaćoj i svetskoj javnosti: „Mi smo tu, profesionalni i uvek dostupni, nemamo sta da krijemo“.

To je jasna poruka koja će u svakom narednom Izveštaju evropskih institucija ali i svetskih pravosudnih udruženja biti snažan argument u jačanju pregovaračkog potencijala Srbije u poglavljima 23 i 24.

Konačno, najnoviji izbori za nove članove Visokog saveta sudstva (VSS) pokazali su da se unutar sudske grane vlasti, manifestovao zavidan nivo svesti sudija ispoljen prilikom izbora novih članova.

Uprkos favorizovanim protivkandidatima, sudije su se ogromnom većinom opredelile za samostalnog kandidata Višeg suda u Beogradu Mariju Aranđelović Jureša i pokazali, kroz ovaj primer, visoku svest o zaštiti interesa esnafa i neprihvatanja bilo kakvog spoljnog uticaja u procesu izbora predstavnika za Visoki savet sudstva.

Ovaj primer se može smatrati značajnom pobedom postulata vladavine prava prema kome se pravosuđe mora situirati kao važna grana vlasti, ravnopravna skupštinskoj i izvršnoj, u skladu sa Ustavom garantovanim sistemom trodeobe vlasti.

Još jedan događaj, izuzetno važan za pregovaračku poziciju Srbije u poglavljima 23 i 23 bilo je potpisivanje sporazuma o saradnji Srbije i Eurodžasta kao i imenovanje oficira za vezu sa tom organizacijom u Hagu.

Zahvaljujući ovom potpisu obezbeđena je razmena podataka između nacionalnih institucija, pre svega tužilaštava koja u svom radu tesno sarađuju sa Evropskom pravosudnom mrežom.

Evropolom i Evropskim biroom za borbu protiv prevara (OLAF).

Saradnja nacionalnih tužilaštava koja se ostvaruje u gonjenju osumnjičenih lica za najteža međunarodna krivična dela (tzv. „core international crimes“, ratni zločini, zločini protiv čovečnosti), zloupotrebu dece, sajberkriminal, trgovinu narkoticima, privredni i finansijski kriminal („pranje novca“), krijumčarenje migranata, trgovinu ljudima i terorizam biće takođe još jedan argument od velikog značaja za pregovorački proces Srbije i Evropske unije u pomenutim poglavljima.

U Evropskoj uniji je već ocenjeno u Izveštaju Evropske komisije da je potpisivanjem sporazuma sa Evrodžastom Srbija ojačala svoje kapacitete u borbi protiv organizovanog i transnacionalnog kriminala.

Pozdravljena je spremnost Srbije da ojača ulogu Evrodžasta doprinoseći time da Evropa postane bezbednije mesto pomoću profesionalne koordinacije nacionalnih vlasti iz država članica EU, zemalja kandidata za članstvo kao i iz trećih država u istragama i procesuiranju transnacionalnog kriminala.

Na opisanoj tamnoj slici stanja vladavine prava u Srbiji ovo su svakako početni zraci svetlosti. Da li je u pitanju početak jedne pozitivne evolucije?

Ovaj projekat finansira Evropska unija u saradnji sa listom Danas. Sadržaj ovog projekta je isključivo odgovornost lista Danas i ni na koji način ne odražava stavove i mišljenja Evropske unije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari